{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Kelmendijevi profitirali na slabosti policije i carine

S
18.9.2009. u 12:30
0
29
Kelmendijevi profitirali na slabosti policije i carine
0
Iako je imenovan vođom jedne od najbolje organiziranih zločinačkih grupa u regiji, Naseru Kelmendiju i njegovim sinovima je odobreno nošenje oružja, te uvoz blindiranih vozila iz SAD-a.


Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) drži da je vlasnik hotela Casa Grande na Ilidži Naser Kelmendi vođa jedne od najbolje organizovanih zločinačkih grupa u regionu. Bez obzira na to on još od 2003. godine nosi oružje koje je nabavio uz blagoslov sarajevske policije.

Njegove sinove Besnika i Liridona SIPA u prezentaciji za Generalni sekretarijat Interpola također spominje kao članove Naserove organizacije. Njima je zenička policija 2006. godine izdala dozvole za nabavku i nošenje oružja, iako su, godinu ranije protiv njih u Sarajevu podnesene brojne krivične prijave, uključujući one za pokušaj ubistva i nasilničko ponašanje.

Kelmendijevi su koristili slabosti policijskog sistema u Bosni i Hercegovini kako bi izigrali zakon i naoružali se. Također su profitirali zbog propusta carinika Uprave za indirektno oporezivanje BiH, koji su im dozvolili uvoz dva blindirana vozila iz Sjedinjenih američkih država (SAD). Osim što su propustili evidentirati da se radi o blindiranim vozilima, carinici su podcijenili njihovu vrijednost, čime je naplaćen manji iznos carine i poreza. Ovim je bh. budžet oštećen za blizu 60.000 KM. Informacija da će Kelmendi uvesti blindirana vozila postojala je u sistemu sigurnosti BiH, jer je pravni ataše Ambasade SAD-a u BiH prethodno upozorio federalnu policiju da Naser Kelmendi želi uvesti blindirano vozilo.

Tužilaštvo Kantona Sarajevo je objedinilo 12 krivičnih izvještaja protiv Nasera Kelmendija i njegovih sinova Besnika, Liridona i Elvisa u jedan predmet koji se nalazi u istražnoj fazi postupka. Radi se o teškim krivičnim djelima poput ubistva, pokušaja ubistva, nasilničkog ponašanja i neovlaštenog držanja oružja.

Lako do pištolja

Usprkos krivičnim izvještajima, uključujući i umiješanost u ubistvo Ramiza Delalića Ćele iz 2007. godine, sarajevska policija Naseru Kelmendiju nije oduzela dozvolu za nošenje pištolja koju mu je izdala 2003. godine radi lične zaštite. Pištolje legalno nose i njegovi sinovi Liridon i Besnik. Njima je dozvole izdala Policijska uprava u Zenici 2006. godine, koja je također uvažila potrebu Naserovih sinova za ličnom zaštitom.

Nakon što se novinar Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva u julu ove godine počeo raspitivati o tome zašto Kelmendijima i pored krivičnih izvještaja oružje nije oduzeto, u ministarstvima unutrašnjih poslova Sarajevskog i Zeničko-dobojskog kantona su priznali da su pogriješili.

"To je stvarno propust sa naše strane. Bježanja od toga nema", kazao je portparol MUP-a Kantona Sarajevo Dragan Mioković. On je najavio da će greška biti ispravljena tako što će u procesu revizije do kraja godine Naseru biti poništena dozvola i oduzeto oružje. Mioković, ali i šef unutrašnje kontrole sarajevske policije Samir Kekić, priznaju da je postojao osnov da se članovima porodice Kelmendi pištolji oduzmu i ranije.

Međutim, CIN je otkrio da Naser Kelmendi nikada nije ni trebao dobiti dozvolu za nabavku i nošenje oružja. Kekić objašnjava da prema Zakonu o nabavci, držanju i nošenju oružja i municije Kantona Sarajevo dozvolu ne može dobiti osoba koja je osuđena, niti ona protiv koje se vodi krivični postupak ili je potvrđena optužnica.

Osobe rođene izvan BiH moraju donijeti uvjerenje o nekažnjavanju iz mjesta rođenja.
Kelmendi je 1976. godine u rodnoj Peći pravomoćno osuđen na godinu i šest mjeseci strogog zatvora zbog pokušaja ubistva. Ovaj podatak zabilježen je u krivičnoj evidenciji MUP-a Srbije.

Mioković kaže da informacija o presudi Naseru Kelmendiju nije bila dostupna policiji, te da su papiri koje je priložio uz zahtjev za dozvolu bili uredni.

U sarajevskoj policiji kažu da imaju pravo i osnov da oduzmu dozvolu ako procijene da bi vlasnik oružja mogao ugroziti interese javne bezbjednosti, kao i da je ova zakonska mogućnost bila primjenjiva na Nasera Kelmendija.

"Naser Kelmendi je osoba koja apsolutno ni po jednom kriteriju ne može u današnje vrijeme nositi oružje", kaže Mioković. Naseru Kelmendiju je izdata dozvola za poluautomatski pištolj marke Glock 17 kojeg obično koriste policijske snage.

MUP Zeničko-dobojskog kantona također priznaje da je napravljena greška u postupku izdavanja dozvola dvojici Naserovih sinova, te da je pokrenuta procedura da im se one oduzmu.

Šef unutrašnje kontrole MUP-a Zeničko-dobojskog kantona Abdulah Čizmić objašnjava da je Policijska uprava Zenica 2006. godine propustila da provjeri podatke o dvojici braće u operativnim evidencijama drugih policijskih službi u zemlji. Zenička policija je provjerila operativne i kaznene evidencije na prostoru kantona i utvrdila da se Liridon i Besnik ne vode kao osobe koja su počinile krivična djela ili učestvovale u narušavanju javnog reda. Međutim, u MUP-u kantona kažu da su ih kolege iz Sarajeva u decembru 2008. godine obavijestile da se u Sarajevskom kantonu protiv dvojice Kelmendija vodi više krivičnih istraga.

Nakon što je Čizmić uputio zahtjev da se utvrdi odgovornost službenika koji su izdali dozvolu, disciplinski tužilac je pokrenuo postupak protiv nekoliko policajaca.

Kantonalna policija Liridonu i Besniku još nije oduzela dozvole jer oni navodno više ne borave na području ovog kantona, kaže Čizmić i otkriva da je MUP Zeničko-dobojskog kantona svim policijskim agencijama u zemlji poslao depeše da se u slučaju pronalaska braće od njih oduzmu oružje i dozvole. "Oni je posjeduju sve dok im se ne oduzme i dok se ne donese rješenje", kazao je Čizmić.

Godinu dana prije nego što je izdata dozvola u Zenici, jedan od braće je uhapšen u Sarajevu zbog pokušaja ubistva i nezakonitog posjedovanja oružja nakon incidenta u kojem su, prema policijskom izvještaju učestvovali i njegov otac i brat Elvis.

Nakon što je Denis Stojnić, bh. ultimate fight borac prijavio da su ga Kelmendijevi i njihov saradnik pokušali ubiti, policija je izvršila raciju u Casa Grande u aprilu 2005. godine. Stojnić je policiji izjavio da ga je pratilo vozilo u kojem su bili Naser, Elvis i Liridon Kelmendi, te Almir Kukan. Nakon što su mu popriječili put, Liridon i Kukan su izašli iz vozila i pucali na njega.

U policijskom izvještaju se navodi da se Liridon tokom upada policije u hotel dao u bijeg, te je u trku bacio pištolj. Ubrzo je uhapšen a policija je pronašla Liridonov odbačeni poluautomatski pištolj marke CZ 75 sa 14 metaka u okviru.

Liridon je nosio pištolj za koji nije imao policijsko odobrenje.

Tokom akcije uhapšena su sva četvorica. Stojnić je kasnije promjenio svoj iskaz i odustao od optužbi protiv Kelmendijevih.

Uvoz blindirana vozila

U slučaju blindiranih vozila, carinski službenici Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH nisu obavili svoj posao, te su direktno ili posredno pomogli Kelmendijevima. Carinici ne samo da nisu primijetili veću težinu dva blindirana terenca, nego su ih evidentirali kao obična vozila i prihvatili njihovu vrijednost na 15.000 dolara. Međutim, prema depeši pravnog atašea Američke ambasade u Sarajevu samo jedno od vozila plaćeno 23.700 dolara – i to sa dva čeka, jednim na 14.700 dolara a drugim na oko 9.000 dolara. Blindiranjem je vrijednost vozila uvećana za dodatnih 50.000 do 58.000 dolara.

Priča o vozilima je počela ranije. Naser Kelmendi je 2005. godine preko Arbera Kelmendija iz Brooklina u New York-u naručio tri crna Jeep Cherokee stara jednu godinu. Vozila su nabavljena kod autodilera u SAD. Clint Murphy, predsjednik i osnivač kompanije kaže da je prvobitno postojao interes za blindiranjem tri vozila da bi na kraju njemu bila dostavljena samo dva.

Murphy objašnjava da su po zahtjevu naručilaca napravili pancirnu zaštitu od puščanih metaka što znači da su preuredili cjelokupnu šasiju i ugradili neprobojna stakla. Cijena ovih radova se obično kreće između 50.000 i 58.000 američkih dolara, kaže Murphy. Radilo se o paketu AK-47, kaže on, što znaci da je vozilo zaštićeno od metaka iz kalašnjikova kalibra 7,62 mm.

Na carini je vrijednost jednog vozila, prema tadašnjem kursu dolara, procijenjena na 25.000 KM. Troškovi blindiranja – između 76.000 i 88.000 KM nisu uzeti u obzir.

UIO je provela internu istragu na osnovu informacija CIN-a. Saopštili su da carinici nisu mogli na osnovu vlasničke knjižice i fakture zaključiti da se radi o blindiranim vozilima. U UIO kažu da ih niko nije usmeno obavijestio da je na vozilima urađena bilo kakva prepravka koja bi uvećala osnovicu za obračun i naplatu dadžbina. Sami priznaju da je u međunarodnom tovarnom listu stajalo da su vozila teška po 3.090 kg, što odstupa od realne težine ovakvih vozila koja može biti do maksimalno 1.800 kg.

Carinska služba koja je vršila carinjenje nije uzela u obzir ovaj element, što će biti ispravljeno u naknadnoj kontroli, kažu u UIO.

Na kraju blindirani Jeepovi nisu ni smjeli napustiti SAD. Predsjednik Armortek International kaže da su ga kontaktirali istražitelji američke vlade i obavijestili da su vozila od Nasera Kelmendija i da se ne mogu slati van zemlje jer su namijenjena osobama sa kriminalnim dosjeom. U vrijeme kada je Murphy obaviješten dva oklopljena džipa su već bila preuzeta.

Unatoč upozorenju, vozila su prebačena u luku Newark u New Jerseyu, odakle ih je u julu 2006. za BiH poslala firma Flexi Lease iz Toms Rivera u američkoj državi New Jersey. Prema depeši američkog pravnog atašea barem jedan od džipova je naručen na ime Nasera Kelmendija. Ipak, godinu dana kasnije, Naser Kelmendi, se nigdje ne spominje kao uvoznik.

Na carinskim deklaracijama Carinarnice u Zenici piše da su uvoznici Naserov sin Besnik, te Agim Voša i Aslan Peci. Prema informacijama SIPA-e, Voša i Peci su saradnici porodice Kelmendi. Jedan od blindiranih džipova je ostao u vlasništvu Naserovog sina Besnika, a drugi je registrovan na novinsko-izdavačku kuću Avaz, u vlasništvu Fahrudina Radončića. Treći džip, koji nije blindiran, u vlasništvu je Nasera Kelmendija.

Radončić kaže da je blindirano vozilo koristi hotel Radon Plaza u koji dolazi visoka klijentela kojima se ono iznajmljuje.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: