{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Kada će BiH procesuirati svoje "sanadere" i "miškoviće"?

A
15.11.2013. u 11:58
0
79
Kada će BiH procesuirati svoje "sanadere" i "miškoviće"?
0
Kada je na temelju Interpolove potjernice u austrijskom gradu Salzburgu 2010. godine uhapšen bivši premijer Republike Hrvatske Ivo Sanader, bilo je jasno da je Hrvatska odlučila otpočeti borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, pišu novinari agencije Anadolija.
Slučaj ''Sanader'' je ubrzo postao sinonim obračuna s kriminalom u tranzicijskim zemljama i orijentir koliko su zemlje bivše Jugoslavije i Balkana odlučne da dosegnu ideal pravne države na razini najjačih zemalja Europske unije (EU).

Inače, Sanader je bio osumnjičen za udruživanje za počinjenje krivičnog djela, kao i za zloupotrebu položaja i ovlasti u slučaju "Fimi-media", agencije preko koje je nezakonito uziman novac iz ministarstava i javnih preduzeća. Pored slučaja "Fimi-media", Sanader je optužen za niz drugih afera, poput prodaje državnog udjela u naftnoj kompaniji INA mađarskom MOL-u, kao i slučaju Hypo banke, za što je u novembru 2012. godine osuđen na deset godina zatvora, te povrat protivpravno stečene imovinske koristi u iznosu od 3,6 miliona kuna (oko 472.397 eura).

Predsjednik Hrvatske privredne komore (HGK) Nadan Vidošević, koji se na ovoj poziciji nalazio proteklih 18 godina, uhapšen je 12. novembra 2013. godine zbog zloupotrebe položaja i ovlasti u aferi izvlačenja 32 miliona kuna (oko 4,2 miliona eura) iz HGK.

Mjesec dana ranije, uhapšena je i Vidoševićeva najbliža saradnica Zdenka Peternel, za koju se sumnja da je od 32 miliona kuna, koje su izvučene iz HGK, za sebe zadržala čak 28 miliona kuna (oko 3,7 miliona eura).

Pored Peternelove, pritvoren je i dugogodišnji saradnik Komore na marketinškim projektima Davor Komerički, a slučaj Vidošević pokrenuo je istragu za izvlačenje novca iz Hrvatskih autocesta (HAC). Podatak o uspješnosti Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK) od skoro 100 posto govori da je Hrvatska odlučna i veoma uspješna u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Novi vjetrovi dolaze i u Srbiju



Najbogatiji Srbin, jedini milijarder iz ovog dijela Evrope koji se našao na listi najbogatijih ljudi na svijetu magazina Forbes, uhapšen je 12. decembra 2012. godine u Beogradu. Pored Miškovića, isti dan uhapšeni su i njegov sin Marko, te Milo Đurašković, vlasnik "Nibens grupe", "Šer korporacije" i Preduzeća za puteve (PZP) iz Niša, a sve zbog malverzacija u privatizaciji putarskih preduzeća.

Na ovaj način, vicepremijer Srbije Aleksandar Vučić pokazao je da je spreman ostvariti svoje riječi, da će se obračunati sa svima koji su uključeni u organizovani kriminal i korupciju.

Suđenje vlasniku Delta holdinga Miroslavu Miškoviću, njegovom sinu Marku, Milu Đuraškoviću i još za osmoro optuženih, počelo je jučer u Specijalnom sudu u Beogradu. Mišković je rekao da nije kriv.

Optuženi se terete za krivično djelo zloupotrebe položaja odgovornog lica u saizvršilaštvu i poreske utaje. Miroslav Mišković i ostali optuženi u ovom postupku terete se da su od 2005. do 2010. godine nezakonitim izvlačenjem novca iz putarskih preduzeća i utajom poreza oštetili ta preduzeća za 16,95 milijardi (oko 148 miliona eura,) a budžet države Srbije za 472 miliona dinara (oko 4,1 miliona eura), a za ova djela zakonom je zaprijećena kazna do deset godina zatvora.

I dok su vlasti susjednih država pokazale da hoće i mogu da se bore protiv korupcije i organizovanog kriminala, u Bosni i Hercegovini, zemlji za koju se smatra da je 'leglo' korupcije, ne radi se skoro ništa kako bi se ovaj problem riješio.

Tragom hapšenja u Hrvatskoj i Srbiji, novinari Anadolije istražili su razloge zbog kojih je borba protiv korupcije i organizovanog kriminala u BiH gotovo neprimjetna.

U razgovoru za AA, zamjenik direktora Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije Dragan Slipac priznaje da su Hrvatska i Srbija ''zabilježile određene pomake u represivnom dijelu'' te se pita zašto kod nas nema takvih spektakularnih akcija iako institucije i zakonske pretpostavke postoje.

"To je sad pitanje rada tih agencija i, naravno, tužiteljstava i sudova u BiH. Kada razgovarate sa policijom, oni kažu da uvijek urade svoj posao, provedu istražne radnje, dokumentiraju kazneno djelo i predaju sve tužilaštvu, a onda oni tamo ne rade", govori Slipac za AA.

Kako kaže, tužilaštva će pak na to reći da postoje policajci koji ne znaju ili neće da kvalitetno pripreme dokaze, tako da se oni suočavaju s brojnim problemima kada dođu na sud ili da uopće započnu postupak.

Ipak, on vjeruje da će se pravosuđe BiH ugledati na kolege iz regiona.

''Mi smo imali ljude koji su bili prijavljivani, podnesene su bile kaznene prijave, od predsjednika države, premijera vlada i tako dalje. Ali, niko nije osuđen", pojasnio je Slipac, dodavši da on ne zna zašto je to tako, već da odgovor treba potražiti od nadležnih tužilaštava i sudova.

Glavna urednica Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) Renata Radić-Dragić tvrdi da je korupcija u BiH najviše zastupljena u javnoj upravi, gdje ima najviše novaca.

Ona dodaje da je CIN došao do saznanja da je i u bosanskohercegovačkom pravosuđu stopa korupcije veoma izražena, te da u BiH ne postoji neovisno pravosuđe.

"To se vidi prilikom utjecaja politike na imenovanja sudija. U državnom sudu imate Šahbaza Džihanovića koji je bio predsjednik Federacije BiH, dakle dolazi izravno iz političke stranke na mjesto sudije. U Ustavnom sudu BiH imate sudije Seadu Palavrić i Mirsada Ćemana, koji su isto bili politički visoki dužnosnici jedne stranke, a nakon toga su imenovani za sudije. U Ustavnom sudu BiH bio je Krstan Simić koji je pisao Dodiku ''da mu se stavlja na raspolaganje''. Nakon suda, kada je smijenjen, otišao je u Dom naroda BiH, gdje zastupa stranku SNSD", istakla je Radić-Dragić.

Korupcija kroz zakonodavstvo, nastavila je ona, omogućava ponajviše visokim funkcionerima da svoja koruptivna djela provode "po zakonu". Zakoni koji se donose usvajaju se radi zaštite korupcije, a ne kako bi se borili protiv iste.

"Imate Zakon o pomilovanju, koji omogućava da se pomiluje veliki broj ljudi koji su osuđeni. Sve ono što je pravosuđe radilo. Predsjednici mogu u jednom svom potezu, činom pomilovanja, izbrisati kaznu. Postoji niz informacija da se u institucijama zapošljavaju ljudi koji šalju određene informacije kriminalnim grupama za određenu naknadu. Mnogo je problema koji se vežu jedni na druge i društvo koje na sve to ne reagira. Tako imamo jednu potpuno korumpiranu državu", pojasnila je Radić-Dragić.

Direktor Antikorupcijske mreže ACCOUNT Eldin Karić kaže da je ključni problem u borbi protiv korupcije taj da su tužilaštva i sudovi jednostavno postali to "usko grlo" za procesuiranje slučajeva korupcije.

"Njihovo opravdanje je da oni nemaju kapaciteta i vremena, ljude i resurse, da nisu u mogućnosti da se bore protiv korupcije. Što je najtužnije ima nekoliko tužilaca koji su izjavili da nema ni političke volje za tako nešto. Tužilac koji izjavi tako nešto ne bi više ni dan smio da bude tužilac", pojasnio je Karić.

Govoreći o metodama koje je potrebno primijeniti kako bi problem korupcije u BiH bio riješen, Karić ističe da je BiH potrebno jedno specijalno tijelo kao što imamo primjer u Hrvatskoj, jedna vrsta USKOK-a, nekog tužilaštva koji će takve stvari raditi bez obzira o kome se radi.

"Dok ne uvedemo instituciju kao što je USKOK, koja će to raditi zato što je to njihov posao ili zato što to moraju da rade, sve do tada ćemo imati ovakvo stanje kakvo imamo", kazao je on.

Ipak, Tužilaštvo BiH odlučno tvrdi da su navodi o korupciji u ovoj instituciji neutemeljeni i netačni. Kako je u izjavi za AA naveo glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić, ova institucija se "odlučno bori protiv organiziranog kriminala i korupcije".

"Dokaz za to su mnoge policijske akcije koje se provode po nalogu Tužiteljstva BiH i predmeti koji se procesuiraju na temelju naših optužnica, a o kojima možete svakodnevno čitati u medijima. Napori Tužiteljstva BiH prepoznate su i pozitivno ocijenjene i u Izvješću Europske komisije o napretku BiH", kazao je Grubešić.

Ipak, predsjedavajući Odbora direktora Transparency Internationala BiH Emir Đikić kazao je da je jako malo slučajeva koji su procesuirani vezano za korupciju u BiH, u odnosu na Hrvatsku, gdje već ima i presuda, i za razliku od Srbije, gdje su već započeti bitni procesi.

"Kod nas jednostavno nemate političke volje da se započne realna borba protiv korupcije. Imamo deklarativno volju i sa približavanjem generalnih izbora sljedeće godine, svi će nam pričati o borbi protiv korupcije jer je to jednostavno jedan od najvećih problema koji ljudi percipiraju u ovom trenutku u BiH", pojasnio je Đikić.

"Problem je što mi imamo zarobljenu državu. Što nam je politika uvezana sa mafijom, pa politika uvezana sa izvršnim vlastima i pravosudnim sistemom. Jednostavno, vi imate političke pritiske na institucije vlasti da se ne bave pitanjima korupcije i čak na zakonodavne organe", podvukao je Đikić.

Visoki funkcioneri u BiH "nedodirljivi"



Prije četiri godine, protiv lidera Socijaldemokratske partije BiH i državnog poslanika Zlatka Lagumdžije, te potpredsjednik te stranke i tadašnjeg načelnika Općine Novi Grad Damira Hadžića pokrenuta je istraga u aferi "Reket SDP-a". Istraga je pokrenuta zbog iznuđivanja novca od bivšeg direktora ASA Holdinga Nihada Imamovića, a pored Lagumdžije i Hadžića, predmet istrage bio je i direktor kompanije "Butmir" Husein Hasibović.

Istraga je najprije otvorena na nivou Tužilaštva BiH. No, istraga je obustavljena ''zbog nedostatka dokaza'', a jedan dio predmeta je prebačen na nivo Kantonalnog tužilaštva Sarajevo.

Bivši premijer FBiH Nedžad Branković bio je optužen za zloupotrebu položaja ili ovlaštenja iz 2000. godine, a u vezi sa spornom kupovinom stana u sarajevskom naselju "Ciglane". Kantonalni sud u Sarajevu oslobodio je optužbi Brankovića u oktobru 2010. godine, uz obrazloženje da je optužnica zasnovana na dokumentu koji nije bio ni originalan niti ovjeren, što sud nije mogao prihvatiti kao dokaz.

"Bilo je izmjena Zakona prema kojim ne možete voditi postupak ako nemate originalne dokumente ili ovjerene kopije dokumenata. Odjedanput u institucijama nema originalnih ili ovjerenih kopija dokumenata i onda na sudovima padaju veliki slučajevi. Sudimo velikom broju političara, a na kraju niko ne dospije u zatvor", kazala je Radić-Dragić.

Parlament donosi zakone, a u Parlamentu najčešće sjede ljudi koji su korumpirani i koji dolaze sa saslušanja.

"Imali ste situaciju da Dragan Čović, visoki funkcioner HDZ-a BiH, napravi pauzu tokom zasjedanja Doma naroda, ode na saslušanje na sud za zloupotrebu položaja, pa se vrati i predsjedava Domom naroda! I sad mi očekujemo da taj Dom naroda i Parlament donesu zakone koji će riješiti sve probleme u BiH", podsjetila je Radić-Dragić.

Govoreći o stepenu korupcije u BiH, Karić ističe da je sve podložno korupciji, te da ne postoji nijedan segment društva u koji nije ušla. Tokom razgovora dotakao se i posljednjih vijesti u kojima se spominje kako zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH i ministar finansija i trezora Nikola Špirić renovira kuću u Drvaru državnim novcem.

''On, nažalost, nije jedini. Ja mislim da ako bi malo dublje ušli u analizu, bilo kojeg malo bolje pozicioniranog političara, našli bismo neke stvari koje nisu moralne", pojasnio je direktor ACCOUNT-a.

Političkoj eliti u BiH ulazak u EU nije u interesu



Prema Karićevim riječima, interes bh. političkih elita da BiH nikada ne uđe u EU, jer će tako ono što zaista rade u ovoj državi uvijek ostati skriveno.

"Naime, to je zato što EU za sobom donosi uređenje prostora, donosi sređeno stanje, sistem odgovornosti, što našim političkim elitama ne odgovara jer oni bi najviše voljeli da mi ostanemo u ovom političkom i društvenom prostoru u kakvom jesmo", objašnjava on.

Hrvatska ide dalje, Srbija radi na evropskom putu, podsjetio je Đikić, do u BiH nema nekog velikog pomaka.

"Kad bi se pojavio jedan bosanski Vučić, koji bi rekao: 'Ajmo sada zajedno ovo čistiti', to bi već počelo da liči na neku vrstu sistema. Ono što još fali, a što ste imali u

Hrvatskoj i Srbiji je pritisak međunarodne zajednice, koja je postavila zadatke vezane za rješavanje spornih slučajeva i tada je počelo procesuiranje", naglasio je Đikić.

U BiH, tih poruka, koje bi dolazile od EU ili međunarodne zajednice, trenutno nema.

"Ovo sve se zove princip "zarobljene države" iz koje se zaista ne može krenuti naprijed bez da dođu neke nove snage koje su zaista voljne i željne da ovu državu povedu prema normalnim evropskim državama", naglasio je Đikić.

Sve je podložno dokazivanju, rekao je Slipac, dodavši da niko ne bi trebao biti nedodirljiv, a to je stvar istražnih organa, sudstva i tužiteljstva.

"Mi jesmo deklarativno i na drugi način opredijeljeni za ulazak u Evropsku uniju (EU). Međutim, moje neko osobno mišljenje je da mi moramo prvo urediti stvari unutar BiH da bismo ispunili neke zahtjeve prema EU", naglasio je Slipac.

Bh. javnost se budi iz "dugog zimskog sna"



Prije desetak godina, podsjetio je Đikić, govorilo se o rafineriji u Bosanskom Brodu, da je to privatizacija koja će doći do svog kraha u jednom određenom vremenu. Zatim, dodao je on, govoreno je i o "Biraču" u jednom određenom periodu,da će biti problema. Ali te teme su sada aktuelne.

"To će se nekada morati promijeniti. Ova država je već sada blizu bankrota, jednostavno nema više novca koji se može trošiti iz javnih sredstava. Da li će naš narod opet udijeliti glasove ovim istim ljudima, koji nam u posljednjih 20 godina razvlače pamet kako su oni divni i da nema boljih od njih ili će se na političkoj sceni pojaviti neko ko je zaista zainteresiran da povede ovu državu naprijed", pojasnio je Đikić.

Građani u BiH polako dolaze svijesti, istakla je Radić-Dragić, dodavši kako shvataju da sve odluke koje donose političari i izvrašna vlast tiču upravo samih građana, jer jedino njih to i pogađa. 

"Pita li nas građane iko šta mi želimo kad se donose neki zakoni? Mene je impresionirao komentar jednog čitatelja na tekst o reprezentacijama, gdje je jedan od funkcionera bio 'humanitarac' i počastio je nekoga iz budžetske stavke, kada je dao 1.600 KM (oko 820 eura). Mi smo ga pitali zašto nije iz svog džepa, a on je rekao zašto bi uzimao od svoje djece? Komentar čitatelja je bio 'nemam riječi, ali imam glas'", zaključila je Radić-Dragić.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: