Žalbeno vijeće je danas djelomično prihvatilo činjenice koje je utvrdilo Pretresno vijeće u predmetu protiv Envera Hadžihasanovića i Amira Kubure, bivših visokih oficira Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) osuđenih kao pretpostavljeni za zločine koje su njima podređeni počinili u centralnoj Bosni 1993. godine.
Žalbeno vijeće također je djelomično prihvatilo žalbe koje su podnijeli žalioci i umanjila im kazne zatvora na tri i po godine za Hadžihasanovića i dvije godine zatvora za Kuburu.
Hadžihasanović je bio komandant 3. korpusa ABiH, a Kubura komandant 7. muslimanske brdske brigade 3. korpusa. Pretresno vijeće je u martu 2006. godine osudilo Hadžihasanovića za nepoduzimanje potrebnih i razumnih mjera da spriječi i kazni ubistva i okrutno postupanje sa zatočenicima koje su počinile snage pod njegovom komandom u općinama Bugojno i Zenica, kao i u kampu mudžahedina u mjestu Orašac u općini Travnik.
Pretresno vijeće je Kuburu proglasilo krivim za nepoduzimanje mjera da se spriječi i kazni pljačka koju su njegove snage počinile na raznim lokacijama u oblasti Ovnaka pokraj Zenice i u općini Vareš.
Hadžihasanović je osuđen na pet gordina zatvora, a Kubura na dvije i po godine zatvora.
Razmatrajući Hadžihasanovićevu žalbu, Žalbeno vijeće je prihvatilo nalaze Pretresnog vijeća da nije poduzeo potrebne i razumne mjere da spriječi i kazni sebi podređene za okrutno postupanje prema zatočenicima u Muzičkoj školi u Zenici od maja do septembra 1993. godine.
Međutim, Žalbeno vijeće je poništilo zaključke Pretresnog vijeća da nije poduzeo potrebne i razumne mjere da kazni odgovorne za ubistvo Mladena Havraneka i okrutno postupanje prema šest zatočenika u salonu namještaja Slavonija u Bugojnu 5. augusta 1993. godine. Žalbeno vijeće je zaključilo da su mjere koje je poduzeo, u datim uvjetima, bile razumne.
Hadžihasanović je također oslobođen optužbe da nije poduzeo potrebne i razumne mjere da spriječi i kazni okrutno postupanje prema zatočenicima počinjeno u zatočeničkim objektima u Bugojnu 18. augusta 1993. godine.
Nadalje, Žalbeno vijeće je poništilo zaključak Pretresnog vijeća da Hadžihasanović nije poduzeo mjere da spriječi ubistvo Dragana Popovića, kao i okrutno postupanje prema nekoliko zatočenika koje su u logoru u Orašcu tokom oktobra 1993. godine počinili pripadnici odreda El Mudžahid. Žalbeno vijeće je zaključilo da nije dokazano van razumne sumnje je Hadžihasanović imao faktičku kontrolu nad odredom El Mudžahid. Vijeće je u skladu s tim zaključilo, suprotno onome što se tvrdilo u optužnici, da on kao nadređeni ne može biti odgovoran za zločine koje su počinili pripadnici odreda El Mudžahid. U svom obrazloženju Žalbeno vijeće je napomenulo da odnos 3. korpusa na čijem čelu je bio Hadžihasanović i odreda El Mudžahid nije bio odnos subordinacije već da je “bio blizak otvorenom neprijateljstvu budući da je jedini način da se odred kontrolira … bio da se on napadne kao da je riječ o nesumnjivo neprijateljskim snagama”.
Žalbeno vijeće je potvrdilo osuđujuću presudu Kuburi za nepoduzimanje potrebnih i razumnih mjera da kazni pljačku koju su njemu podređeni počinili u selima Šušanj, Ovnak, Brajkovići i Grahovčići u junu 1993. godine i u Varešu u novembru 1993. godine. Međutim, Žalbeno vijeće je zaključilo da je Kubura poduzeo potrebne i razumne mjere da spriječi dalju pljačku koju su njemu podređeni počinili u Varešu u novembru 1993. godine i poništilo zaključke Pretresnog vijeća u odnosu na to.
Tužilaštvo je uložilo žalbu na presudu o kazni izrečenu Hadžihasanoviću, ali ne i na oslobađajuće presude. U odnosu na Kuburu, Tužilaštvo je uložilo žalbu na dužinu zatvorske kazne i oslobađajuću presudu u odnosu na optužbe za bezobzirno uništavanje u Varešu. Žalbeno vijeće je u cijelosti odbilo žalbu Tužilaštva.
Hadžihasanoviću će biti uračunato vrijeme koje je već proveo u pritvoru.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
