{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


I sirće je nekada bilo na Vaskršnjem posnom jelovniku

S
14.4.2014. u 14:49
0
3
I sirće je nekada bilo na Vaskršnjem posnom jelovniku
0
U "gladnim godinama" poslije Drugog svjetskog rata, u vrijeme "tačkica" za hranu, zemljoradničkih zadruga i radnih akcija, seljaci su teško prehranjivali porodicu, a posebno teško bilo je tokom sedmonedjeljnog Vaskršnjeg posta.
Foto: SRNA
Foto: SRNA
Jela Šimšić iz Dobruna, rođena u selu Cvrkotama na području opštine Rudo, priča da je seljački jelovnik, obično u višečlanim familijama, bio oskudan i jednoličan.

Danas je to nezamislivo, ali glavna "čorba" u posne dane za stolom bilo je – sirće.

Sirće je nastajalo kada se, poslije pečenja rakije u kazanima "čučavcima", iz džibre iscijedi preostala tekućina. U drvenu kacu bi nabacali šašu od kukuruza i u nju sipali džibru.

Sirće se cijedilo kroz nju i kroz poseban čep na kaci "hvatalo" i ostavljalo u drvene kačice. Kasnije se sirće jelo, bolje rečeno - pilo uz svako jelo, a često samo sa kukuruznim hljebom.

"U sirće, koje je u sebi imalo i ostataka alkohola, zadrobiš kukuruzni hljeb - i to bio obrok" - sjeća se Jela.

Foto: SRNA
Foto: SRNA


Sirće je korišteno i u narodnoj medicini za "skidanje" povišene tjelesne temperature, tako što bi se "zakuvalo" sa kukuruznim brašnom i privijalo na tabane.

Preko te smjese obavezno je stavljan list od svježeg ili kiselog kupusa, i to je bila narodna medicina.

Starica Milijana Baranaca priča da su domaćini pola litra zejtina kupovali za cijeli Božićni ili Vaskršnji post, i to se moralo rasporediti da ne nestane ako iznenada dođe neki gost, jer jelo mora biti bar malo masno.

Domaćice su pravile puru ili kačamak "na vodi", kuvale krompir u bakračima na verigama na ognjištu, isto kao i kiseli kupus, kriške krompira su se pekle u rerni u šporetu "fijakeru"...

Kada bi seljaka pitali: "Šta jedeš kad postiš", on bi odgovorio: "Ono što ni psi ne gledaju i na šta muve ne padaju". Bila je to pura ili kačamak preliven sokom od iscijeđenog bijelog luka.

Sva čeljad u familiji postila su sve postove, a posljednju sedmicu pred pričest - postili su "na vodi".

Foto: SRNA
Foto: SRNA


Snagu nakon teških poljskih poslova seljacima su davale i "suve voćke" u "mišanama" ili sušarama - osušene šljive "požegače" ili kruške "takiše" i "sarajke".

Milijana Kepić iz sela Bijela je, kako pričaju, bila majstor da od pekmeza od šljiva, koji se, ako šljive rode, obavezno pravio, načini kolačiće.

Oni su se pravili tako što se pekmez, poslije prekuvavanja, stavljao drvenom kašikom na kupusnu lisku i sve se to sušilo na suncu.

Takvi kolači od šljive slagani su u drvene sanduke od nekadašnjeg djevojačkog ruha, a bake su onda kolače dijelile na pravoslavne praznike.

Za Vaskrs su bake danima "potkupljale" jaja ispod kokošaka i čuvale ih na hladnim i tamnim mjestima da bi vaskršnja trpeza bila što bogatija.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: