{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Hajra Ćatić: Da mi je naći barem mali Ninin prst, da ga ukopam pa da umrem

3.7.2014. u 08:03
101
Hajra Ćatić: Da mi je naći barem mali Ninin prst, da ga ukopam pa da umrem
101
Hajra Ćatić: Da mi je naći barem mali Ninin prst, da ga ukopam pa da umrem
Hajra Ćatić: Pravde nema, razočarana sam potpuno
Hajra Ćatić 19 godina traga za kostima svoga sina Nine. Imao je 26 godina kada su ga pripadnici Vojske Republike Srpske odveli u pravcu Buljina i više se nikada nije vratio. Hajra je sama hodala po minskom terenu ne bi li pronašla barem neki trag ili Nininu kost, ali bezuspješno.
"Ne znam šta da vam kažem. Ako se čovjek može radovati tom datumu ja se radujem. Znam šta znači kad se javi majci da su joj pronašli muža, sina, brata. Svake godine se nadam da će tog 11. jula i meni javiti da su našli mog Ninu, ali izgubila sam nadu, izgubila sam snagu i nemam volje za život. Ove kiše me mnogo bole, jer voda nadolazi, potoci plave i sve se bojim da će odnijeti kosti moga Nine", rekla je potresena Hajra za naš portal.

Svakog mjeseca Hajra izađe na ulicu s ostalim majkama i kćerkama Srebrenice noseći izvezena imena nestalih kako bi primolili javnost da o Srebrenici ne razmišljaju samo 11. jula i izvršili pritisak na nadležne da rade na ekshumacijama i hapšenju zločinaca. Izgubile su vjeru u sve.

"Vidimo šta rade. Smanjuju im kazne i puštaju ranije. Pravde nema, razočarana sam potpuno", kazala je majka.

Prouči Fatihu nad praznim mezarom



U genocidu je izgubila i muža. Njegove kosti pronašla je 2005. godine i sahranila ga je. Pored njegovog mezarja stoji je dan prazan namijenjen Nini. Svake godine joj teško padne kada pogleda u njega.

"Proučim Fatihu mužu, ali i svom Nini, iako je prazan mezar. Sjetim se tog dana. Išla sam i sama kraj potoka u Buljinu, ušla sam i u minsko polje i nisam se plašila. Bilo mi je svejedno hoću li poginuti, samo sam željela naći njegove kosti, neki trag. Tu je ranjen i odatle su ga nosili dalje. Sada se taj dio deminira, ali plašim se i dalje zbog ovih kiša da će sve otići", rekla je Hajra.

Želja da pronađe sina i ukopa ga je jedino što je drži na životu. Operisala je dojku zbog raka, te ima problem sa zgrušavanjem krvi.

"Jedan sin mi je preživio i on je pobjegao u Švedsku. Govorila sam i Nini da ide, ali on nije htio. Bio je takav, kada nešto kaže tako je i bilo", prisjetila se Hajra.

Vratila se zbog sjećanja



Danas živi u Srebrenici. Vratila se na svoje jer, kako kaže, nigdje se bolje ne osjeća.

"Ovdje se svaki dan prisjetim lijepih uspomena. Svog muža, Nine, njegovog djetinjstva, prijeratnog perioda... Tužno jer u mojoj ulici nema više ni jednog djeteta. Tu su prazne kuće i kuće u kojima žive samo žene", rekla je Hajra.


Boli je to što se 11. jula političari i drugi, kako kaže, dođu fotografirati a malo rade na rješavanju ovog pitanja.

"Neki su davno stavili tačku na Srebrenicu. Da su četnici znali da će žene ovako dići glas pobili bi i nas sigurno", rekla je Hajra o borbi preživjelih žena Srebrenice za pravdu.

Ima samo jednu želju



Ističe da je u tim danim jula nestalo mnogo više ljudi nego što je zvanično saopćeno jer je bilo osoba koje nisu imale nikoga da ih prijavi.

"Ja nisam mogla prijaviti sina od svog brata koji je bio nestao", istakla je.

Hajra nije gladna, žedna ni bosa. Ne traži pomoć, ne traži posao ni novac. Ima samo jednu želju, a to je da nađe svoga sina i smiri svoju napaćenu majčinsku dušu.

"Da mi je naći barem njegov mali prst da ga ukopam, pa da umrem sretna", zaključila je Hajra.

Posljednje javljanje iz Srebrenice

Nino je bio posljednji svjedok dešavanja u Srebrenici koji se javio i čija je priča o tragičnoj sudbini i svemu onom što se Srebreničanima priprema obišla svijet.

Ovog 11. jula u Potočarima će biti ukopano najmanje 174 osobe, od koji je najmlađa žrtva imala samo 14 godina.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: