Topić se u pismu osvrnuo na prijeme za ramazanski Bajram, božićni prijem mitropolita Nikolaja te na Napretkov božićni koncert na kojima su od hrvatskih dužnosnika bili samo Željko Komšić i Bariša Čolak, te hrvatski veleposlanik Josip Vrbošić.
"Koliko znam nijedan hrvatski ministar ne stanuje u Sarajevu, a i od drugih visokih dužnosnika samo rijetki. Zašto ovo pišem? Pa zato što se ovo ponavlja godinama i što to ima svoju težinu i svoju poruku. Dolazak na prijeme i slične događaje ima svoju veliku važnost. To je izraz poštovanja prema onome tko priređuje prijem ili drugi događaj i prema onoj zajednici koja priređuje prijem ili neku manifestaciju. To je prilika i za pravi 'posao' jer je prigoda da se u finom druženju i prijatnoj atmosferi popriča s mnogim važnim ljudima, što je nekada korisnije i učinkovitije od službenih razgovora. A znamo koliko vremena treba kako bi se pripremio neki susret na visokoj razini. Stanovanje u mjestu rada je i izraz ljubavi prema tom gradu i ovoj zemlji", navodi se u Topićevom otvorenom pismu.
Topić stoga poziva sve stranke, prije svega hrvatske, da sada na važne političke pozicije imenuju one ljude koji će s porodicom živjeti barem tokom mandata u gradu gdje zarađuju svoj kruh, kao što je to uradio visoki predstavnik i većina veleposlanika.
"Prvenstveno ovdje mislim na Sarajevo, Banja Luku i Mostar. Nema ozbiljnog uspjeha bez puno rada, a to se može samo ako čovjek i živi u gradu radnog mjesta. Ako se želi raditi, a ne biti samo 'sezonski radnik' na privremenom radu onda je to jedino pravo rješenje."
"Je li recimo zamislivo da dr. Ivo Sanader stanuje u Splitu, gosp. Vladimir Šeks u Osijeku ili gosp. Bush u Texasu? Mnogi se čude što se Hrvati ne vraćaju u Sarajevo ili Banja Luku. Nemaju se čemu čuditi kad u njima ne stanuju ni najviši dužnosnici. Zamislite da predsjednik Napretka ili neke naše podružnice poziva prognanike da se vrate u Bosnu i Hercegovinu, a stanuje u Beču ili Zagrebu? Sami procijenite koliko bi bio vjerodostojan", stoji u Topićevom pismu.