Četiri aplikanta koji su bili oficiri JNA i koji žive u Srbiji žalili su se pred Sudom da im je prekršeno pravo na imovinu iz razloga što im je onemogućeno vraćanje u posjed njihovih prijeratnih vojnih stanova u Bosni i Hercegovini, a koje su otkupili početkom 1992. godine.
U ovoj odluci Sud je prihvatio stav Bosne i Hercegovine da se predmetni slučajevi razlikuju od slučaja Đokić protiv BIH jer je utvrđeno da su aplikantima, za razliku od aplikanta Dokić, dodijeljeni vojni stanovi u Srbiji u zakup na neodredeno vrijeme, a neki od aplikanata su čak i otkupili te stanove.
Također, pri donošenju ovakve odluke Sud je uzeo u obzir izuzetne okolnosti raspada SFRJ i ratove u regionu.
Iz ove odluke Suda proizilazi da svi pripadnici bivše JNA koji su otkupili vojne stanove u BIH, a kojima je u Srbiji dodijeljen novi vojni stan u zakup na neodredeno vrijeme, nemaju pravo na povrat stana u Bosni i Hercegovini.
Kako su gotovo svi pripadnici bivše JNA, odnosno Vojske Republike Srbije u sklopu politike stambenog zbrinjavanja dobili vojne stanove u Srbiji ili Crnoj Gori, to znači da samo manji broj njih koji iz nekih izuzetnih razloga nisu dobili stan u Srbiji ili Crnoj Gori imaju pravo na naknadu tržišne vrijednosti prijeratnog stana u Bosni i Hercegovini.