Dr. Delić je pojasnila kako u društvu u kojem živimo postoji mnogo faktora koji doprinose šutnji žrtve, a jedan od najvećih je šutnja društva koja ima veliki utjecaj na posljedice silovanja.
"Kakve će biti posljedice silovanja, koliko će trajati i koliko će dugo trajati oporavak ovisi ne samo od osobe koja je doživjela zločin silovanja njene strukture i osobnosti, nego i o reakciji društva i socijalno-kulturoloških faktora kojima je osoba nakon silovanja izložena. Bosanskohercegovačko društvo karakterizira kultura šutnje, zavjera šutnje i prešućivanje zločina koji su se dogodili što ima veliki utjecaj na žrtve", kazala je dr. Delić.
Po njenim riječima, u posljednje vrijeme se radi na prekidanju šutnje koja inače podrazumijeva potiskivanje emocija što predstavlja još veći pritisak na dušu i na patnju žrtve, dodatno je opterećuje i dovodi do pogoršanja psihičkih simptoma i posljedica. Dr. Delić je naglasila kako je jako važno za same žrtve da progovore i da ne šute. Šutnja o silovanju utječe na intenzitet simptoma koji se javljaju nakon njega. Osoba kada progovori oslobađa svoje emocije i to predstavlja i jedan politički čin jer ukazuje na mogućnost djelovanja.
"Žrtve traže djelovanje, a počinitelji zločina traže šutnju i oni na nju računaju. Ako žrtva šuti, šuti i društvo u cjelini", kazala je dr. Delić naglašavajući kako žrtve traže razumijevanje i spremnost drugoga da ih sasluša.
Govoreći o zločinu ratnog silovanja dr. Delić je kazala kako ono predstavlja jednu od najvećih traumatizacija za ženu i kako je ono najčešće udruženo s velikim brojem i različitim vrstama traumatskih iskustava.
"Zločin ratnog silovanja ostavlja dugotrajne i teške posljedice kako na zdravlje preživjelih tako i na njihovo funkcioniranje i na kvalitetu života. Osim individualnih, ratno silovanje ima i kolektivne posljedice, ono predstavlja jednu kolektivnu traumatizaciju jer njime se narušava tkivo porodice i tkivo društva", kazala je dr. Delić.
Također, istaknula je kako je istraživanje, koje ja provela 22 godine nakon rata u uzorku na 105 žena, pokazalo da 94,3 posto preživjelih ima posttraumatski stresni poremećaj, 88,2 posto žena imalo je simptome teške i umjerene do teške depresije, 73 posto imalo je visok intenzitet običnih simptoma i drugih simptoma aneksioznosti, dok je većina preživjelih imala nizak nivo zadovoljstva kvalitetom života i uglavnom su se izjašnjavale kao pretežno nezadovoljne u svim domenama.
Govoreći o zločinu ratnog silovanja, dr. Branka Antić kazala je u izjavi za Fenu kako je vrlo važno da društvo i okolina pruže žrtvama rehabilitaciju. Spomenula je kako Udruženje "Snaga žene" dosta radi na rehabilitaciji žrtava odnosno na jednom novom modelu koji podrazumijeva psihološku, socijalnu, medicinsku i ekonomsku brigu prema problema kojeg žrtve imaju.
"Mi pokušavamo da riješimo problem, budući da jedan veliki broj žrtava i danas prolazi velike probleme i teškoće zbog traume koju su preživjeli, kako zbog svog osobno proživljavanja, tako i zbog proživljavanja u porodici i u široj društvenoj zajednici", kazala je dr. Antić.
Moderator večerašnje tribine Nikola Vučić naglasio je kako je nužno govoriti o nasilju nad ženama.
"Nasilju, kao i šutnji o nasilju, moramo se suprotstaviti jer nasilje nad ženskim tijelom prisutno je u vrijeme rata, ali i u vrijeme mira. Posljednji rat na prostoru bivše Jugoslavije jeziv je primjer svih oblika nasilja, posebno kada je riječ o onom ekstremnom, seksualnom nasilju nad ženama", zaključio je Vučić.
Inače, večerašnju tribinu "Žensko tijelo kao bojno polje", uzroci i posljedice seksualnog nasilja i torture u ratu – pristup u radu s preživjelima, organizirali su Centar za kritičko mišljenje i portal Tacno.net.
