Dopuštaju veličanje četništva, ali ne i obilježavanje genocida
"Žrtve svakodnevno susreću u Prijedoru one koji su počinili zločine. Tamošnja vlast nije naklonjena ovakvoj vrsti sjećanja na ubijene i sve ono što nam se dešavalo prije 20 godina. Upravo su nas iz Policijske stanice u Prijedoru obavijestili da nećemo moći organizovati jedan od događaja kojim bismo se sjetili 266 žena i djevojčica koje su ubijene u genocidu u Prijedoru, a obrazloženje je da bi različita nacionalna osjećanja mogla podstaći na nasilje", kaže Ramulić.
"Mi se ne možemo više nositi sa tom mašinerijom i silom koja stoji naspram nas. U Prijedoru smo imali defilee ravnogorskog četničkog pokreta i to nije smetalo gradu koji baštini narodnooslobodilačku borbu. Tog dana bilo je više od 200 ljudi u crnim uniformamam sa četničkim obilježjem. Jednostavno, zastrašuju tamošnje povratnike", dodaje Ramulić.
Mirsad Duratović je kao maloljetnik bio zatočen prvo u logoru Omarska, a zatim u Manjači i Trnopolju. Danas je predsjednik Udruženja logoraša Prijedor '92.
"Mi u Prijedoru imamo tri logora i nekoliko desetaka mjesta zatočenja. Logor Omarska je privatizovan i u vlasništvu je ArcelorMittal kompanije koja nam u posljednje vrijeme vrijeme zabranjuje ulazak. Logor Keratern je također privatizovan, dok je logor Trnopolje društvena svojina i u vlasništvu je opštine", pojašnjava Duratović.
Sabahudin Garibović, predsjednik Udruženja logoraša Kozarac i jedan od zatočenika u logoru Trnopolje, koji je bio u konvoju 21. augusta 1992. godine, kada je izvedena grupa od 200 muškaraca i pogubljena na Korićanskim stijenama.
"Lokalna zajednica u Prijedoru je krivac zbog čega smo danas dobili zabranu obilježavanja genocida. Ne žele nas podržati i rekli su nam to. Vjerovatno bi bilo drugačije da prešutimo sve ono što govorimo. Mi nećemo šutjeti! Trebaju priznati zločine pa ćemo onda razgvarati", kaže Garibović.
"Ja bih se sutra vratio iz Danske, ali ne smijem. Nije ovo sloboda i mir u Prijedoru", kazao je Alić.
Organizatori obilježevanja genocida u Prijedoru su pozvali medije i nevladine organizacije da se uključe u kampanju "31. maj – Svjetski dan bijelih traka".
"Na taj dan navršit će se 20 godina otkako nam je izdato naređenje da izvisimo bijele čaršafe na prozore kako bismo navodno bili pošteđeni vojnih dejstava, a zapravo da budemo lakše raspoznati i označeni kao mete", objasnio je Ramulić, podsjećajući da se takva inicijativa ne pamti od vremena holokausta, koji je na isti način markirao Jevreje prije masovnih pogubljenja.
"Taj dan, 31. maja, pozivamo slobodarsku javnost da makar deset minuta stave bijelu traku oko ruke i solidarišu se sa svim žrtvama diskriminacije po nacionalnoj, vjerskoj i svakoj drugoj osnovi", poručio je Ramulić.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
Desert s jabukama koji će mnoge vratiti u djetinjstvo: Napravite jugoslovenski kolač
