Dan oslobođenja Mostara
99

Đulić poručio Kordiću: O slobodama pitaj Čovića, on je bio veći komunista od nas

G. Š.
Sead Đulić (Foto: G. Š./Klix.ba)
Danas se navršava 79. godina od oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu, a tim povodom u organizaciji mostarskog UABNOR-a, delegacije su položile cvijeće i odale počast herojima toga grada na svim spomen mjestima od Blagaja do Šehitluka.
Obilježavajući ovaj historijski značajan dan, nakon polaganja cvijeća na Bulevaru narodne revolucije i odavanja počasti kod Spomenika ilegalcu i Spomenika obješenim ilegalcima, predsjednik SABNOR-a i UABNOR-a Mostara Sead Đulić je rekao kako je važno danas se sjetiti svih tih ljudi, ne samo zbog prošlosti nego i zbog budućnosti.

"Mi ovaj događaji ne obilježavamo da bi ostali u prošlosti, nego da naučimo lekcije od tih ljudi, koji su zajedno živjeli, zajedno ratovali, zajedno ginuli i zajedno donijeli slobodu. Nemamo pravo da ih zaboravimo. Da su pravili greške u svemu tome, pravili su, pravimo ih mi, živ čovjek pravi greške. Ali trebamo i o greškama razgovarati. Staviti sve na stol i raščistit stvari, a ne ostati zakovan, u onome što je negdje neko zapisao, neko ružno pamćenje. Tako da je nam danas to cilj, podsjetiti ljude na vrijednosti, koje su oni imali kad su krenuli u borbu da otjeraju okupatora iz ove zemlje i otjerali su ga", rekao je Đulić.

Izrazio je i tugu da se ni nakon 20 mjeseci još nije rasvijetlio slučaj terorističkog napada na Partizansko groblje koje je nacionalni spomenik ove države.

"To je direktni atak na državu, a policija šuti, tužilaštvo šuti ili jednostavno kaže istraga je u toku. Mi njim više ne vjerujemo, jer njihova šutnja je odobravanje i saučesništvo. A sve zapravo dolazi iz političkih vrhova i to je politički odobreno, da se tako radi da bi se u gradu dizale tenzije, kako bi taj polusvijet, koji misli da vlada našim sudbinama, ostao u svojim foteljama u kojima jeste. Tako da je veoma teško slaviti slobodu, ako se pomen na donosioce slobode uništava", rekao je Đulić.

Komentarisao i jučerašnju izjavu gradonačelnika Mostara Marija Kordića, koji je kazao kako oni slave vrijeme koje nije zapravo bilo vrijeme slobode, jer su kako je rekao ljudi samo zbog riječi zatvarani i proganjani u bivšem sistemu.

"Gradonačelnik je očigledno išao u neke pogrešne škole ili je čitao neke pogrešne knjige. Neka pita svog šefa stranke (Dragana Čovića), koji je bio mnogo veći komunista od svih nas ovdje, jer da bi radio u vazduhopolovnoj vojnoj industriji, morao je proći sve KOS-ove provjere, da bi bio to što je bio. Pa neka mu on kaže o tim slobodama i neslobodama, a ne da priča napamet naučene lekcije. Brka pojmove, mi ne pričamo ni o komunizmu, ne prizivamo Jugoslaviju nismo jugonostalgičari, mi pričamo o antifašizmu", podvukao je Đulić.

Ističe kako su po Kordićevoj priči i Ruzvelt i Čerčili bili komunisti.

"Titovi partizani su bili zajedno sa Čerčilom, Ruzveltom i Staljnom u to vrijem dio svjetske antifašističke koalicije. Mi umjesto da smo ponosni na to, to je nešto najsvetije u novijoj historiji što imamo, na kraju krajeva ovakve Hrvatske, Slovenije, BiH, da dalje ne nabrajam, ne bi bilo da nije bilo te antifašističke borbe i antifašista. Na kraju krajeva, išli bi na kupanje u Makarsku u Italiju, da ništa drugo. Prema tome, ako već ima, a ima putovnicu Hrvatske države, neka pročita Ustav te države, jer u preambuli ustava Republika Hrvatska se poziva na antifašističko nasljeđe", rekao je Đulić i upitao Kordića da li to negira.

Zaključio je da se u Mostaru uvijek napravi problem i izvuče iz naftalina priča da bi se grad predstavio onakvim kakav nije. "Ovdje je problem ljudi u vrhu politike, ovdje građani normalno žive i treba ih pustiti da normalno žive" poručio je Đulić.

Vojna operacija oslobođenja Mostara započela je 6. februara 1945. i trajala je 11 dana. Partizanski odredi slomile su osovinsku odbranu kod Širokog Brijega, a 14. februara ušli su u Mostar i osovinske snage potisnute su prema Sarajevu sa velikim gubicima.

Mostar je u Drugom svjetskom ratu za slobodu dao 750 poginulih boraca, 1.517 žrtava fašističkog terora, odnosno svaki osmi stanovnik grada nije dočekao slobodu. Grad je imao svoj bataljon, ilegalnu štampariju, dao je 14 narodnih heroja i sedmero obješenih rodoljuba.