Ćudić za Klix.ba: Ključne stvari za građane BiH dogovaraju se iza zatvorenih vrata

Mislim da su forma i dekor do određene mjere važni, ali da je znatno važnija suština. Drugim riječima, boravak u poslaničkoj klupi ne garantuje rad i angažman zastupnika i zastupnica.

Građane KS, više od pola miliona ljudi, predstavlja 35 zastupnika i zastupnica. To znači da jedan poslanik/ca tu sjedi za skoro 15.000 ljudi. Da li svi opravdavamo tu čast i titulu? Pored prisustva tu je i pitanje šta ste zapravo postigli za vrijeme svog mandata? Da li ste postavljali važna pitanja, ukazivali na propuste, podnosili inicijative, da li su vaše inicijative usvajane, da li ste se sastajali sa sugrađanima, mogu li se na vas osloniti, konačno, imate li kapacitet za osjećaj odgovornosti, časti i stida, koliko god to mnogima zvučalo zastarjelo.

Nedavno ste oštro kritikovali člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića kada je izjavio da će u Briselu biti prezentiran prijedlog mehanizma koordinacije te ste upozorili da javnost još nije dala sud o tome, budući da nije imala uvid u dokument. Smatrate li da će se nešto promijeniti u tom slučaju ili će građanima biti prezentirani gotov dokumenti?

Nemoguće je pokušavati integrisati se u Evropu na neevropski način, jer rezultat neće biti evropski sadržaj. Mehanizam koordinacije je dokument od najvećeg značaja jer treba riješiti krucijalno pitanje neusaglašenosti različitih nivoa vlasti koje je prečesto dovodilo do blokada i nefunkcionalnosti države.

U situaciji smo gdje Čović i njegovi koalicioni partneri dogovarau mehanizam koordinacije bez učešća javnosti, bez javne rasprave, što je potpuno protivno principima evropske demokratske prakse. A kada se pokušava iza zatvorenih vrata, daleko od očiju građana i javnosti, donijeti važna politička odluka, onda je opravdana sumnja da je sadržaj loš.

Nisam optimista u vezi s tim da li će Čović, SDA i ostali koalicioni partneri promijeniti svoju praksu dogovora iza zatvorenih vrata i uvođenja značajnih stvari na mala vrata, jer su duboko ogrezli u netransparentnost. Interesno partnerstvo Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića za njih odlično funkcioniše i oni sami nemaju interes da mijenjaju dosadašnju praksu djelovanja. Jedini način da se promijeni netransparentna praksa jeste da se promijeni vlast.

Kako gledate na diskriminaciju građana u RS-u koji nisu srpske nacionalnosti, nepoštivanje odluka Ustavnog suda BiH u tom entitetu, stalne prijetnje i pozive na referendum itd.?

Političko Sarajevo ne prepoznaje probleme u RS-u kao pitanja koja su od važnosti za cijelu zemlju, jer je prihvatilo tango uzajamnog ignorisanja sa Banjom Lukom. Odluka Ustavnog suda BiH je možda došla u nezahvalnom trenutku, ali je raniji stav Venecijanske komisije upućivao da će ishod biti ovakav.

Istovremeno, suštinska podrška građanima i građankama nesrpske etničke pripadnosti izostaje, a ona uključuje osiguranje ravnopravnog pristupa zapošljavanju u javnim službama, kao što je policija, zatim, osiguranje ravnomjernog razvoja, obrazovanja bez diskriminacije, jednakog tretmana udruženja od institucija. Velike stranke iz Federacije se ne bave malim koracima, koji su ključni za kvalitet života povratnika u RS-u, jer na televiziji svi žele govoriti o velikim, ustavnim pitanjima, dok građanima u Federaciji promiču pojave kao što je koalicija SDA i SNSD-a u Srebrenici. U kontekstu gdje se na jednoj strani skupštine nalazi SNSD, a na drugoj SDS, ne vidim dokle će vladajuće bošnjačke političke opcije zanemarivati da na tom prostoru povratnici moraju živjeti svaki dan, a da politika iz Sarajeva njima često donosi više štete, nego koristi.

Stiče se utisak da u proteklim godinama u BiH skoro da nema konstruktivne opozicije, dok je Naša stranka jedna od rijetkih stranaka u BiH koja ulaže amandmane i radi ono što jedna opozicija treba raditi - postavljati pitanja i kritikovati vlast. Jeste li optimistični da će Naša stranka u narednom periodu (na izborima 2016. i 2018. godine) zabilježiti značajnije izborne rezultate?

Iako smo opozicija, prijedloge određenih zakona analiziramo ozbiljnije od samih predlagača. Ulazimo u suštinu, član po član zakona, dok naši stručni timovi formulišu amandmane. Ponosna sam na profesionalnost i transparentnost tog procesa. Istovremeno, koliko smatramo našom dužnošću da predlažemo rješenja, toliko smo aktivni na polju sprečavanja štete u zakonodavnim tijelima. Motiv naše kritike nije populizam već pronalazak rješenja i sve veći broj ljudi nam se javlja komentarima da naš pristup politici prepoznaju kao novinu na ovom prostoru.

Vjerujem da možemo napraviti iskorak. Trenutno vrijedno radimo na pripremi za lokalne izbore, kako bismo napravili rezultate u Bihaću, Tuzli, Zenici te zasigurno i u Mostaru, ako dočekamo konačne izbore u gradu na Neretvi. Izrasli smo u politički pokret koji vidi mnogo dalje od Sarajeva te smo u mnogim primjerima, i tamo gdje nemamo zastupnice i zastupnike, pokazali više interesa za zajednicu od onih koji se još uvijek grčevito čuvaju za skupštinske klupe.

Bh. javnost je u proteklim mjesecima ostala zgrožena pogibijama djece na sarajevskim ulicama. Pri tome mislim na samoubistvo dječaka koji je maltretiran u školi, pogibiju dječaka na igralištu na Dobrinji i smrt djece na gradilištu u Briješću. Kako gledate na ta stradanja i generalno poražavajući odnos društva prema sigurnosti najmlađih?

Zakazali smo kao zajednica. Neki od svjetskih vodećih dječijih psihologa i neuropedijatara saglasni su da, kako bi se djeca intelektualno razvijala prvenstveno im je neophodan osjećaj fizičke i emotivne sigurnosti, kako u domu, tako i na ulici, igralištu, u školi. Sada je već sasvim sigurno da to većina djece u Bosni i Hercegovini - nema. Pored djece koja su smrtno stradala, zamislite traumu njihovih drugara, kada vidite da vam prijatelja ubija fudbalski go, ili kada znate da vam prijatelj biva zlostavljan u školi ili kući, a zajednica vam ne nudi zaštitu. Govorimo dakle o dalekosežnim traumama ogromnog broja djece.

Istovremeno kao društvo njegujemo toleranciju nasilja. Više puta sam spominjala činjenicu da popularnost političara u BiH raste njihovim besmislenim prijetnjama udarcima po nosu, silom i psovkama. Nagrađujemo vodeće političare kada ponosno demonstriraju vlastitu glupost, a mladima šaljemo jasnu poruku šta kao društvo vrednujemo. Napredovat ćemo onda kada uvidimo da su kvalitet, sadržaj i cijena vrtića, škola i sistema obrazovanja, važniji od zastava, grbova i ratova.

Ogromna odgovornost je na nama zakonodavcima. Ovaj problem nećemo riješiti kozmetičkim izmjenama postojećih zakona, koji su, kada je ova oblast u pitanju, neadekvatni. Iz tog razloga smo mi u Našoj stranci okupili tim koji će vrlo brzo izaći sa nizom mjera, koje za cilj imaju ne samo kažnjavanje počinilaca, već ono na šta bi se svi morali fokusirati – a to je sprečavanje da bilo koje dijete doživi patnju koju su doživjela ova djeca. U tome će nam trebati podrška čitave zajednice, od roditelja, nastavnika, pedagoga, do naravno i zakonodavaca, inspekcija i istražnih organa. Želim vjerovati da smo na pragu prije svega kolektivnog buđenja svijesti, a zatim i rješenja.

Mlade osobe odlaze iz BiH, a posljednji podaci govore da ih je u od 2013. godine 68.000 napustilo zemlju, što je problem o kojem niko ne govori. Kako je danas uopće moguće zadržati mladu osobu da ne napusti zemlju?

Taj broj bi nas morao proganjati. Zamislite situaciju – najbolji ste student, naprimjer, Prirodno-matematičkog fakulteta. Želite raditi sa mladim ljudima u srednjoj školi. Saznajete za Vladin moratorij na zapošljavanje u obrazovanju, pokušavate imati razumijevanja dok istovremeno vaš mnogo neuspješniji i netalentovaniji kolega dobija taj posao zbog rodbinsko-stranačke veze. To su scenariji sa kojima se svakodnevno susrećemo i trebamo ponuditi rješenje i alternativu. Tu mladu osobu je moguće zadržati tako što ćemo napokon početi vrednovati talenat i rad, a ostati slijepi na njihovo prezime i porijeklo. U postojećoj situaciji vladajućim strukturama je to nemoguće, jer bi taj pristup rezultirao padom postojeće političke elite i sistema koji decenijama pažljivo grade. Rad Naše stranke doživljavam kao možda sporo, ali uporno i ciljano podrivanje tog sistema.

Historijska zadaća naše generacije je da učini sve da promijenimo kurs i da mladima omogućimo da postaju građani Evropske unije ne tako što će seliti u zapadne zemlje, već tako što će ostati živjeti u BiH, tako što ćemo uvesti BiH u EU, tako što ćemo od BiH napraviti evropsku državu u kojoj će dominirati socio-ekonomsko, a ne etničko stanovište.

Iako ćete često čuti da je biračima svejedno da li njihove interese zastupa muškarac ili žena, u našem društvu je sve očitije da je sve što se percipira kao ženska tema - pitanje diskriminacije na radnom mjestu, pitanje zdravstvene zaštite, pitanje statusa porodilja, sistem podrške u brizi o djeci, starijim i oboljelim osobama, osobama sa invaliditetom, njihovim radnim i socijalnim pravima, pa i čitav sistem obrazovanja – na margini političkog interesovanja.

U takvom sistemu briga o spomenutim kategorijama je tradicionalno ženska briga, koja ostavlja malo ili nimalo prostora za društveni angažman. I tako nastaje začarani krug – ta pitanja ostaju marginalna, jer se u zakonodavnim tijelima ne postavljaju, problemi se ne rješavaju zato što to niko ne inicira. Samim tim i žene ostaju iza četiri zida.

Zbog ovog i niza drugih razloga iskreno se nadam da će u toku moje političke karijere vaše pitanje postati besmisleno jer će ravnopravnost žena biti bespredmetna, pa se vlastitim angažmanom trudim doprinijeti tom ishodu.

Na bh. političkoj sceni već godinama su prisutni i dominantni jedni te isti ljudi. Mogu li u BiH na vlast doći neke mlade i svježe snage koje bi zemlju i ekonomiju pokrenule u drugom pravcu?

O rezultatima politika sadašnjih lidera veoma dobro govori činjenica da i oni sami sve više kritikuju "dosadašnju praksu“, što je na granici sarkazma, jer je ta "dosadašnja praksa“ upravo njihova praksa.

Na briselskom sastanku, koji ste spomenuli, član Predsjedništva Bakir Izetbegović kazao je da je u ovoj fazi teško očekivati da političke elite u BiH samoinicijativno pristupe otklanjanju manjkavosti Dejtonskog ustava i unutrašnjih protivrječnosti kada su u pitanju poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda. I još je dodao da će elite "braniti stanje ovakvo kakvo jeste na svaki način“. Ta izjava je za rubriku vjerovali ili ne. Mi se, znači, nalazimo u tako teškoj situaciji i javni diskurs je na takvom nivou da lider vladajuće stranke i član Predsjedništva iznese najoštriju kritiku na svoj račun, na račun svoje stranke i svojih koalicionih partnera i da to nema značajne posljedice. Kad bi Izetbegović ozbiljno shvatio svoju izjavu, on bi istog časa podnio ostavku i iz registra izbrisao svoju stranku, te prepustio prostor drugim ljudima, koji za razliku od sadašnjih elita imaju volju da mijenjaju stvari i koji ne žele "braniti ovakvo stanje kakvo jeste na svaki način“.

Sadašnje elite brane i branit će svoju vlast na svaki način i nastavit će svoje politike koje uništavaju zemlju. Jedini način je da ih građani BiH smijene. Zadatak svih nas, svih učesnika u javnosti, počev od opozicije, preko medija, akademske zajednice, nevladinog sektora... jeste da uobličimo do kraja nove modele političkog razmišljanja, nove koncepte i da s tim izlazimo pred građane, da nudimo rješenja koja će oni sigurno znati prepoznati.

Kako gledate na činjenicu da je novi premijer u Hrvatskoj nestranačka osoba? Može li to biti model za BiH?

Može, ali ne mora biti. Mi smo u mnogo situacija u prošlosti predlagali koncept ekspertskih vlada, posebno kada smo mislili da će to doprinijeti stabilnosti vlasti, međutim, imate stranačke premijere u skoro svim zemljama Zapadne Evrope i mnogo njih radi dobar posao.

Pogrešno je misliti kako premijer, ili neki drugi lider, ne treba dolaziti iz političke stranke, zato što su građani bijesni na stranke koje vladaju našom državom posljednje dvije decenije. Suština je da lideri trebaju biti sposobni i odgovorni, a onda je svejedno da li dolaze iz stranke ili ne. Problem nije što su mnogi naši premijeri dolazili iz stranaka, već što su ili bili nesposobni, ili ih životi građana nisu interesovali, ili oboje.

Očekujete li značajnije promjene u BiH u 2016. godini i kakva je Vaša poruka građanima BiH na početku ove godine?

Promjene prije svega želim stvarati, a nešto manje pasivno očekivati. To je ujedno i moja poruka sugrađanima. U tome nam svima želim zdravlje, istrajnost, mudrost i hrabrost.