BiH
72

Božićna priča: Cvjetin i Mara Miljanović proslavljaju 55. zajednički praznik

Piše: D. Brkić
(Foto: Darko Zabuš/Klix.ba)
Životni put Cvjetina Miljanovića, Tuzlaka u penziji, nije bio nimalo lagan i jednostavan. Iz Drugog svjetskog rata izašao je kao siroče, ostavio rodne Pipere kod Lopara i nastanio se u tuzlanskom naselju Slavinovići 1957. godine.

Tri godine kasnije se oženio i sa suprugom Marom podigao sina Gorana te kćerke Snježanu i Biljanu. Cvjetin i Mara Miljanović obilježili su prije pet godina zlatni pir, a zajedno će proslaviti i 55. zajednički Božić.

"Ja sam pravoslavac, a moja supruga je katolkinja. Isti je slučaj i kod sina Gorana, koji je oženjen Adelom, također katolkinjom. Mi smo multietnična porodica i maltene proslavljamo sve praznike“, kaže Cvjetin Miljanović, koji je od 1989. godine u penziji.

Kaže kako je radio u Okružnom privrednom sudu u Općini Tuzla. Svojevremeno je bio i predsjednik Mjesne zajednice Slavinovići.

"Kada sam odlazio u penziju mnogi su mi se smijali. Odlučio sam iskoristiti zakon koji je usvojen u vrijeme Ante Markovića, a prema kojem se po povoljnim uslovima moglo otići u penziju i sa 25 godina radnog staža. Ja sam to iskoristio i nisam se pokajao“, govori Cvjetin.

Pred još jedan pravoslavni Božić u njihovom domu je praznična atmosfera. Na katolički Božić išli su u goste kod Marine porodice u obližnje Križane, a sada će oni biti domaćini u svom toplom domu.

"Pripremila sam sve ono što se priprema u prazničnim danima. Čekamo da nam dođe kćerka Biljana sa unukom iz Odžaka, dok kćerka Snježana koja živi u Splitu nije u mogućnosti da nas posjeti“, kaže Mara Miljanović dok nam pokazuje razne slastice, gibanicu, sarmu...

Raniji Božići, kako kaže Cvjetin, bili su tradicionalniji od današnjih. Ipak, oni se trude da ne odstupe od dobro znanih pravila.

"Na vrijeme smo odsjekli Badnjak, osigurali smo pečenicu i česnicu te faktički završili sve pripreme pred veliki praznik“, govori Cvjetin.

Pored tri unuka, Mara i Cvjetin imaju i tri praunuka. Najbliži su im sin Goran i snaha Adela, koji žive sa njima u domaćinstvu, dok sa porodicama njihovih kćerki, koje su u Odžaku i Splitu, svakodnevno održavaju kontakte.

"Nekada se vjerovalo u Tita i partiju. Nakon toga sam počeo vjerovati u Boga, jer se u nešto mora vjerovati“, kaže dobro raspoloženi Cvjetin.

O Božićima svog djetinjstva kaže:

"Nije bilo poklona kao danas. Presretni smo bili kada bismo dobili kocku šećera ili neki slatkiš. Posebno sam se radovao posipanju slame po kući, jer bi roveći po njoj pronalazio suhe šljive, kocke šećera ili bombone“, navodi on.

Njihova kuća, kao i svakog drugog Božića, bit će prepuna gostiju. Njima će doći katolici i muslimani, a na trpezi će se naći za svakog ponešto. Božić dočekuju, kako kažu, u nadi da će ih i dalje služiti dobro zdravlje i da će za sve dobre ljude 2015. godina biti mnogo bolja i uspješnija od prethodne.