{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Bioetika - nada i strah od znanstvenog razvoja i manipulacije životom?

F
3.3.2013. u 14:04
0
10
Bioetika - nada i strah od znanstvenog razvoja i manipulacije životom?
0
Bioetika - nada i strah od znanstvenog razvoja i manipulacije životom?
Kako uopće danas djelovati moralno dok smo prisiljeni da djelujemo unutar sistema koji sačinjavaju moderne forme tehnoznanosti, ekonomije i politike, a u kojem i za etičku refleksiju i za svakodnevne aktivnosti vođene moralnim normama ima sve manje mjesta, osnovno je bioetičko pitanje - rekao je u intervjuu za Agenciju FENA doc. dr. sc. Hrvoje Jurić sa Filozofskg fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji je nedavno u Sarajevu bio uvodničar na tribini o bioetici u islamu.
Bioetika je relativno mlada znanost ili, bolje rečeno, interdisciplinarno znanstveno područje u okviru kojeg se raspravlja o etičkim pitanjima vezanima uz život, odnosno manipulacije životom, i to u potezu od kliničke medicinske prakse i biomedicinskih istraživanja, preko ljudskog odnosa prema neljudskim živim bićima, do globalnih ekoloških problema, kaže doc.dr.sc. Hrvoje Jurić.

Pojašnjava da bioetika jednaku pažnju poklanja i teorijskoj raspravi o ovim problemima, i pravno-političkoj regulaciji tih pitanja, i građanskom angažmanu.

Na pitanje kakav treba da imamo bioetički pristup, kada je u pitanju čovjek, moral, planet, društvo, zagrebački profesor kaže kako je najvažnije razvijati ono što bioetičari nazivaju "bioetičkim senzibilitetom", a što se očituje kako kroz jedan drugačiji, pažljiviji odnos prema čovjeku, tj. ljudskoj tjelesnosti i zdravlju, tako i kroz obzirniji odnos prema neljudskim bićima i prirodnom okolišu.

- Čini mi se da je, i u našim krajevima, taj senzibilitet u porastu, ali on mora biti praćen argumentiranom znanstvenom raspravom. Ta rasprava mora biti interdisciplinarna i pluriperspektivna, što znači da mora uključivati različite znanosti (prirodne, društvene, humanističke, itd.) i različite poglede (kulturne, religijske, rodne itd.) koji mogu doprinijeti raskrinkavanju postojećeg sistema manipulacije životom i izgradnji cjelovitog pogleda na život, koji bi težio poštovanju i očuvanju života - pojašnjava Jurić.

Uz opasku kako postoji čitav niz problema koji su urgentni i koje bi trebalo rješavati kroz sudjelovanje bioetike s drugim načinima ljudskog mišljenja i djelovanja, ističe problem ugrožavanja javnih ili zajedničkih dobara koja ne bi smjela biti predmet ekonomskih kalkulacija i političkih igara.

- Pritom mislim, s jedne strane, na područje zdravstva, a s druge strane, na problem prirodnih dobara poput voda, zemlje i šuma. Ono što predstavlja najveću prijetnju je privatizacija javnih ili zajedničkih dobara, primjerice, privatizacija sistema zdravstvene skrbi i privatizacija prirodnih dobara o kojima ovisi život čovjeka i drugih živih bića. Bioetika treba ponuditi argumente protiv toga, ali se borba protiv tih trendova mora voditi i na širem društvenopolitičkom planu, prvenstveno kroz građanski aktivizam- rekao je u razgovoru za Fenu doc.dr.sc. Hrvoje Jurić.

Tribinu o bioetici i islamu organizirao je Institut "Ibni Sina" čiji direktor i profesor islamskih nauka dr. Mohammed Ali Barzanooni u razgovoru za Fenu kaže da postoje brojna pitanja koja predstavljaju goruću problematiku savremenog čovjeka a tiču se bioetičkih razmatranja i proučavanja i predmetom su interesovanja, među kojima je pitanje eutanazije, kojoj posebnu pažnju posvećuje i religija, odnosno teologija, a tu su i svakodnevna pitanja kao što su genetički inženjering, promjena spola.

- Dakle, pred savremenim čovjekom se otvara na stotine pitanja, koja kao proizvod ubrzanog tehnološkog razvoja posebno u biotehnologiji i biološkim znanstvenim disciplinama, imaju izravan dodir sa čovjekovim svakodnevnim životom - kazao je Barzanooni.

On pojašnjava da postoji ozbiljna potreba za tretiranjem i razmatranjem bioetičkih pitanja u svakodnevnom životu, od kojih čovjek ne može pobjeći bez obzira da li govorimo o medicini, biotehnologiji, pravu pa i o samoj religiji i religiologiji.

- Znanstveno tehnološki razvoj posebno u biotehnologijskim disciplinama istovremeno otvara nadu i strah. Nadu u budućnost, kvalitetniji život, a strah od toga kakve su negativne konsekvence, posljedice takvoga razvoja po čovjeka i budućnost čovječanstva. Takav smo slučaj imali sa razvojem fizike, na primjer atomske fizike, sa svim negativnim posljedicama - istakao je Barzanooni.

O tome da li islam uopće u polju bioetike ima šta kazati, odnosno da li su muslimanski učenjaci, filozofi morala, ponudili etičke teorije koje bi se mogle podvesti pod pojam bioetičkoga mišljenja, Barzanooni je rekao da u temeljnim izvorima islama, tj. Kur'anu i riječima poslanika islama Muhammeda a.s. „nalazimo brojna naučavanja koja su u izravnoj korespodenciji s bioetičkim pitanjima današnjice“.

Pojasnio je da u mnogim ajetima Kur'ana nalazimo vrlo značajne poruke koje su vrijedne pažnje. Tako naprimjer u suri Er Rum, 41 opominje se čovjeka da pazi šta radi za svoga života, sa ovom zemljom, sa planetom na kojoj živi.

- Nepobitna je činjenica da socijalna i svaka druga kriza u kojoj živi savremeni čovjek proizlazi iz moralne dekadence u koju je zapao. Savremeni čovjek je uspio proširiti, razviti znanost i unaprijediti je, i producirati nova znanja, ali taj znanstveno-produktivni razvoj nije praćen adekvatnim moralnim usavršavanjem i moralnom izgradnjom savremenoga čovjeka, što polučuje, između ostalog, i one pojave s kojima smo danas suočeni kao kriznim pojavama - istakao je Barzanooni.

Smatra da se jedan od korijena aktualnog stanja može tražiti i u antropocentričnom pristupu svijetu općenito, pristupu koji znači raskidanje svake veze s Bogom, potiranje svega svetoga, potpunu desakralizaciju svijeta i čovjeka, kao Božijeg stvorenja, i onda shodno tome, i potpunu nepažnju prema čovjeku kao svetome biću, kao vrhunskom, krunskom stvorenju Božijem, kojemu se serviraju odlagališta atomskog otpada, i koji će kroz naredne generacije trpjeti posljedice jednog takvog destruktivizma savremene tehnologije.

- Tehnološki i znanstveni napredak donio je svojevrsni komfor i udobnost čovjekova života, ali se postavlja pitanje je li taj komfor praćen istinskim, zbiljskim mirom, je li čovjek današnjega vremena miran, da li je zadovoljan tim životom i tim načinom života, a to je pitanje na koje odgovore nude, između ostalog, i velike svjetske monoteističke religije, mislim prije svega na Abrahamovske religije, judaizam, kršćanstvo i islam - precizira Barzanooni.

On podsjeća kako je prije više od deset godina, više hiljada svjetskih znanstvenika napisalo proglas u kome se od čovječanstva traži da predstavi sebi opasnost koja mu prijeti od tog destruktivizma savremene, moderne civilizacije. Kako je rekao Rassel Brown „mi moramo u konačnici pomiriti se sa svojom planetom sa kojom tako bjesomučno ratujemo i pomiriti se sa čovjekom na planeti“.

Na pitanje zašto je došlo do tog rata između čovjeka i planete, između čovjeka i njegovoga životnoga prostora, Barzanooni je ukazao na neke najvažnije teze u ovom kontekstu.

- Kada govorimo o preovlađujućim mišljenjima u savremenom svijetu, možemo reći da su ta filozofska mišljenja, pogotovu onaj rigidni humanocentrizam, odnosno antopocentrizam ili humanističko mišljenje koje čovjeka postavlja u središte svijeta, središte univerzuma, dajući mu potpunu slobodu, lišavajući ga odnosa sa svetim, poučavajući ga tome kako mu je sve dostupno, kako mu je sve dozvoljeno, sve otvoreno pred njim. Ako tome dodamo individualističke stavove, onda vidimo u kakvoj se situaciji savremeni čovjek nalazi - rekao je Barzanooni.

Naglašava da utilitarizam u kombinaciji s nezasitim hedonizmom, doprinosi situaciji u kojoj se ljudska civilizacija danas nalazi.

- I rigidni liberalizam, koji uči čovjeka da nema nikakvih granica, da ga ništa ne smije sputavati, da ima pravo i da može sve probati, također doprinosi ovakvome stanju. Čovjek odgojen na temeljima takvoga mišljenja će se ponašati onako kako se sada ponaša. Ali Ebu Talib, četvrti muslimanski halifa i drug poslanika Muhammeda a.s. kaže 'čak i da nema Boga, da Bog nije stvorio svijet, da nema vjere, čak i da nema potrebe za vjerovanjem u Boga, opet bi čovjek, nužno, po svojoj biti i suštinskoj naravi morao na ovom svijetu živjeti moralnim životom, dostojnim svoga ljudskoga bića sa svim aspektima svoje ličnosti' - navodi Barzanooni.

Ali, suočeni smo sa stvarnošću koja nije tako idilična. Suočeni smo sa nestankom šuma, nedostatkom vode, mnogih prirodnih resursa, različitim vrstama socijalnih devijacija, različitim oblicima delikvencije, između ostalog i maloljetničke delikvencije koja je u porastu.

A nema dana da se u svijetu ne uništi neko drvo, nevini ljudski život, izravno ili posredno. Zahvaljujući tako destruktivnom, bjesomučnom ponašanju savremenog čovjeka prema sebi, prema prirodi i prema drugome „mi živimo u svijetu u kojemu je ravno svjetskome čudu ako proživimo dan a da na planeti nije stradao jedan nevin čovjek“.

- Sva Božija stvorenja su vrijedna i posjeduju svoju vrijednost, sukladno svome položaju u ukupnome poretku i ukupnoj ontičkoj hijerarhiji i sudjelovanju u nečemu što je svekolika egzistencija. Posebna pažnja posvećuje se čovjeku, kao biću koje ima najveća prava na ovom svijetu, ali isto tako i jedini ima odgovornost sa stanovišta religije. Odgovornost prema Bogu, jer će čovjek biti pitan za svoj odnos prema svemu što ga je okruživalo na ovome svijetu. Ovakvo stajalište dijele i druge religijske tradicije iz Abrahamovske svete povijesti - kaže Barzanooni.

Ono što čovjeka čini krunskim stvorenjem Božijim jeste njegova mogućnost da vjerovanje ili poricanje bira slobodno, svojom voljom, kako kaže Kur'an „ko hoće vjeruje, ko hoće ne vjeruje“.

- Insistira se dakle na pravu, slobodi izbora koja je data čovjeku, jer ne bismo ni mogli govoriti o bilo kakvim sankcijama, o onosvjetskoj nagradi i kazni, da nema mogućnosti i prava izbora. Na tom ga putovanju, naravno, čekaju različiti ispiti i brojna raskrižja na kojima on bira hoće li odabrati put dobra ili put zla. Na tom njegovom putu zemlja i svekolika životna sredina dati su od Boga Uzvišenoga kao mjesta na kojima čovjek ima mogućnosti da, na najljepši način izrazi svoje kreativne sposobnosti. Uvjet za to je da sve što mu je dato kao prirodni resurs, koristi umjereno, na pravičan, pošten i moralan način - pojašnjava Barzanooni.

Na kraju razgovora o bioetici i islamu profesor islamski nauka kaže da se ne smije pretjerivati u potrošnji, ne smije se pokleknuti pred najezdom konzumerizma. Na koncu, blagodeti planete treba ostaviti u nasljedstvo, zalog, budućim ljudskim pokoljenjima, a generalno načelo kojeg islam traži od čovjeka je da bude zahvalan prema blagodatima koje mu je Stvoritelj dao.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: