Iako je Sarajevo nekoliko sati leta avionom od Beča ili Rima, tu je udaljenost teško preći. Zbog malog napretka u procesu reformi, građani BiH su izostavljeni iz nedavnog plana bezviznog režima sa građane Balkana.
Na različite načine, BiH je već trebala biti pokazatelj uspjeha evropske "meke snage". Nakon što su SAD postigle potpisivanje Dejtonskog sporazuma, EU je preuzela većinu nadležnosti nad BiH. Njen specijalni predstavnik Valentin Inzko, ima široke ovlasti da nadjača feudalne lokalne političare.
Dok evropski zvaničnici nisu sposobni donijeti napredak stotinama miliona uloženih eura, analitičari se boje da su nacionalističke tenzije jake i da bi nasilje moglo ponovo nabujati.
"Trenutno smo u opasnoj dinamici i ako ne uspijemo da djelujemo kao uvezujući faktor, možemo završiti sa, de facto, dezintegrisanom BiH", rekao je Paddy Ashdown, bivši visoki predstavnik u BiH.
U principu, EU ima dovoljno instrumenata da oblikuje bosansku budućnost: 2.000 vojnika, policijsku misiju, specijalnog predstavnika, velike investicije i uticaj na lokalne političare koji se žele pridružiti Uniji.
U praksi, BIH ilustruje evropske mane.
U Sarajevu, EU ima četiri misije smještene u različitim uredima. Njeni zvaničnici imaju sastanke tokom radnih dana nakon čega izvještaj šalju u dvije različite birokratije u različitim zgradama u Briselu. I Ashdown vjeruje da su takvi odnosi zaostali. "U realnosti, EU institucije i njeni mehanizmi za izvršavanje vanjske politike u sadašnjem obliku su katastrofa", rekao je Ashdown za New York Times.
"Evropska unija je u BiH uložila dva puta više novca nego bilo koja druga zemlja, uključujući i SAD, ali ljudi u BiH, ako žele da nešto završe, odlaze u američku ambasadu. Razlog tome je jedinstven stav Amerike kojoj nije potrebno 18 mjeseci da nešto uradi. Bosna je nefunkcionalna, ali ne toliko koliko Brisel", rekao je Ashdown.
Evropska komisija je potrošila 75 miliona eura i 110 miliona dolara u grantovima prošle godine. Posudbe od drugih evropskih institucija godišnje iznose dodatnih 100 miliona eura.
Čak i oni koji podržavaju Lisabonski ugovor tvrde da on ne bio riješio probleme u BiH. Ali bi u istom pravu usmjerio vanjsku politiku u Briselu koja bi kombinovala Inzkov posao sa onim šefa delegacije Evropske komisije Dimitrisa Kourkoulasa. Još važnije, ukinuo bi veto Francuske i Njemačke na daljnje proširenje EU-a sve dok Lisabonski sporazum ne prođe.
"Lisabonski ugovor bi napravio razliku ovdje. Bio bi velika zraka nade da će se proširenje nastaviti i da je EU našla mehanizme da se nosi sa problemima, da govori jednim jezikom i da može ponuditi bolju perspektivu", rekao je Valentin Inzko.
Ashdown se boji da Evropa, nakon greški koje je napravila na Balkanu 90-ih godina, rizikuje da ponovi istu stvar čime bi uništila kredibilitet utjecajnog igrača na polju vanjske politike.
