"Pokrenut ćemo projekat pod nazivom 'Hram ljubavi - Safikada' kojim je predviđeno stvaranje uslova za nesmetanu posjetu većih grupa ljudi na lokaciju banjalučke legende kao i kreiranje i instalacija popratnih komercijalnih sadržaja poput trgovina suvenira, štampanog materijala i svijeća, katanaca za ljubav i sl'', pojašnjava Ostoja Barašanin, direktor Turističke organizacije Banja Luka.
Trenutno je urađen idejni projekat "Hram ljubavi - Safikada", definisane su glavne aktivnosti, trajanje i dinamika projekta, potencijalni izvori finansiranja, korisnici projekta, implementatori, procjenjena vrijednost projekta kao i očekivani rezultati.
Prema riječima Barašanina ovakav jedan projekat je neophodan jer Safikadin grob predstavlja direktnu poveznicu između tvrđave Kastel, kao najznačajnijeg turističkog motiva Grada i Otomanskog perioda, te predstavlja nezaobilazno mjesto koje turisti pojećuju u toku svog boravka u Banjoj Luci.
''Safikadin grob nalazi se na putu između Kastela i džamije Ferhadije i posjećuju ga svi koji borave u Banjoj Luci bez obzira da li se radi o organizovanim grupama koji vrše razgledanje grada sa turističkim vodičem ili su u pitanju individualne, samostalne ture razgledanja grada'', kaže Barašanin i dodaje da je upravo Turistička organizacija u prethodnim godinama inicirala postavljanje mramornih ploča na kojima se može vidjeti Safikadino lice i pročitati legenda na četiri jezika.
A legenda kao svaka legenda ima više verzija. Po jednoj lijepa Safikaduna ili Safikada, bila je zaljubljena u naočitog askera vezirske vojske, što ovu legendu smješta u 16., 17., ili 18. vijek.
Drugi izvori opet kazuju da se zagledala u austrijskog vojnika, zaljubila se, a kako takva ljubav nije naišla na odobravanje njenih roditelja, "zagrlila" je top i stradala. Da je ljubav bila velika i obostrana, kazuje i to da je nakon njene smrti i austrijski vojnik je izvršio samoubistvo.
Safikadin grob vremenom postaje ljubavno svetilište. Na njemu mnoge mlade djevojke svakodnevno, a najčešće četvrtkom i ponedjeljkom, bez obzira na vjersku pripadnost, u predvečerje, ljeti i zimi, zapale svijeću za sreću u ljubavi. Poneko zapali svijeću i za uspjeh bilo kakvog poduhvata koji nema veze sa ljubavi.