U okviru projekta "Promocija audioopisa kao tehnike za pristup slijepih osoba kulturi", koji je podržala Vlada Tuzlanskog kantona, a koji je proglašen za manifestaciju od kantonalnog značaja bit će upriličena projekcija filma "Bezbrižna tišina" u kinu Kaleidoskop.
"Film smo posudili od naših prijatelja iz Udruženja Homer iz Beograda, jer u BiH koliko nam je poznato niti jedan film, a ni pozorišna predstava nije audioopisan", kaže Tučić.
Navodeći da je audioopis tehnika koja opisuje naraciju, scenu, pokrete glumaca, te određene zvukove ona je podsjetila da se inače Evropska direktiva 2007./65/EC o audiovizuelnim medijskim uslugama primjenjuje u zemljama članicama Evropske unije da bi osobe s invaliditetom ili starije osobe imale mogućnost praćenja kulturnih događaja u zajednici.
Nažalost, Tučić dijeli sudbinu većine nezaposlenih građana BiH, u odnosu na koje kao osoba s invaliditetom sticajem okolnosti ima manje izbora.
"Zahvaljujući podršci Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom uspjela sam se zaposliti na 12 mjeseci u ovom udruženju", dodaje Tučić, koja je 2007. godine diplomirala engleski jezik na Univerzitetu u Tuzli.
Prisjećajući se prijave za posao u jednoj srednjoj školi, navodi da joj je kao razlog odbijenice bilo rečeno da nije ispunila potrebne uvjete jer između ostalog nije bila pripadnica Armije RBiH i nije pripadnica boračke populacije.
"To je bio razlog da me se na neki način eliminira, dok mi je prilikom druge prijave na konkurs naknadno javljeno da je poništen. Inače, ono što mi 'para uši' pri zapošljavanju jeste što se za većinu konkursa traži položen vozački ispit B kategorije. Definitivno ne mogu položiti vozački ispit B kategorije, čime sam za kakav kod se konkurs prijavila biti odbijena. To je diskriminirajuća odredba za određene pozicije", smatra Tučić.
Također, povodom Svjetskog dana bijelog štapa skrenula je pažnju na izuzetno kompliciranu proceduru za ostvarivanje prava na ortopedska pomagala uključujući i bijeli štap za slijepe osobe u BiH.
U Hrvatskoj je, kaže, dovoljno da slijepa osoba ode kod lijekara opće prakse i dobit će bijeli štap, dok slijepa osoba u Tuzlanskom kantonu najprije treba otići kod porodičnog ljekara u Domu zdravlja, zatim kod očnog ljekara u Klinički medicinski centar, gdje treba dobiti obrasce za tri pomagala na koja ima pravo da ih dobije, poslije čega se ide na ovjeru tih pomagala.
"Onda se sa svim tim ovjerenim papirima ide u Zavod zdravstvenog osiguranja. To nije najgore što se može dogoditi, jer su napravili takvu proceduru da za svako pomagalo posebno se cijela ova procedura treba proći, što je za slijepu osobu jako komplicirano", objašnjava Tučić.
Zbog toga želi ukazati da nadležni, koji o tome odlučuju da pokažu malo uviđajnosti u tom smislu, da se pojednostavi procedura ostvarivanja prava na ortopedska pomagala za slijepe osobe.
Osim fokusa na pristup osoba s invaliditetom kulturi Udruženje građana oštećenog vida će u narednom periodu posvetiti pažnju i projektu američke ambasade u BiH "Osnaživanje žena s invaliditetom kao preduslov za inkluziju", te projektu koji je podržala norveška ambasada u BiH "Slijepo dijete u redovnom razvoju".
