" Ne mislim prestati nakon Svjetskog prvenstva. Dok me god u Grčkoj žele, ostat ću. Moram nešto raditi u nogometu. S njim sam se rodio, uz njega ću i umrijeti", rekao je Rehhagel, a na upit zašto želi nastaviti raditi kad može uživati u neradu odgovara: "To je istina. Ali ja uživam u prekrasnom životu. Grci mi daju kompletnu slobodu. Kad sam u Ateni, sjednem ujutro doručkovati na svoju terasu i pritom gledom na Akropolis."
"Sve što mi treba za to jesu pobjede. Moj je život jedinstven. Sve dok je tako, ne želim prestati."
Imate li problema s ugovorom?
Ovdje sam već devet godina. Svaki put kad potpisujem produljenje, mijenjaju se samo brojke. Aludirate li na grčke finansijske probleme, mogu vam samo reći da je naš glavni sponzor državna banka. I prije no što postavite pitanje: da, moja plata i dalje redovito stiže.
Izgubili ste prijateljsku utakmicu pred vlastitom publikom od Senegalaca 2-0. Imate li zbog toga problema?
Ne. Nastojimo organizirati prijateljske utakmice u kojima igramo protiv reprezentacija sličnim onima s kojima ćemo se susretati u Južnoj Africi. Osobno, radije gubim nego dobijam. Da pobjeđujemo, ljudi bi pomislili da je sve u savršenom redu. I Njemačka je izgubila od Argentine. Neka je. Da je pobijedila, već biste je proglasili svjetskim prvakom.
Pomišljate li na povratak u Bundesligu?
Nikad ne reci nikad.
Na pitanje o novom njemačkom prvaku Rehhagel je odgovorio u svom klasičnom stilu: dugi je niz godina tokom 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća zagorčavao život bavarskom klubu s Werderom, iako je kasnije prešao u Bayern:
Ko će biti novi njemački prvak? Volio bih da bude Bayer. Bojim se da će biti Bayern.
Danas je praksa da nogometni klubovi, tačnije stručni stožeri nogometnih klubova, angažiraju psihologe za mentalnu pripremu igrača. Šta Vi o tome mislite?
Ja sam praktičar. Čim je više ljudi oko čovjeka koji odlučuje, to se teže odluke donose. Ne znam što bih o tome rekao. Sve mi se to čini kao hokus-pokus. Ja sam svojoj ekipi motivator, trener, taktičar i psiholog. Nisam za to da se od nogometa pravi kompjuterska igrica. Ja sam najbolje znam kako i što moji nogometaši misle.
I, šta misle?
Uglavnom su zaljubljeni u sebe. Treba ih uistinu tretirati kao manekenke. Kad ih zamijenite, bacit će iz ljutnje svoje kopačke... Tepam svojim igračima. Nazivan genijalcem onoga koji ulazi, ali i onoga koji izlazi. Valja se s time znati nositi.
Igrači su istovremeno i vrlo jednostavni i vrlo kompleksni karakteri. Treba samo ući u njihove glave. Svi su moji igrači znali koliko ih volim. Uvijek im govorim: kao igrače moram vas kritikovati, ali kao osobe meni ste svetinje.
Dončić pokazao novu "zvijer" na četiri točka, odmah se javio i veliki Jordan
