Tim koji empatiju stavlja iznad rezultata: Škola fudbala Respekt je klub za svu djecu
Hujdur posmatra svoju ekipu i pričom nas vraća u 2014. godinu. Objašnjava kako je odrastao trenirajući besplatno te kako se iz njegovog iskustva i ljubavi prema sportu rodila želja da isto osigura i novim generacijama.
"Kad sam bio mali, igrao sam fudbal, svirao harmoniku i učio engleski. Naravno, samo sam fudbal igrao iz ljubavi, ostalo sam radio na nagovor roditelja", nasmijano objašnjava pa nastavlja: "Ali oduvijek sam svjestan da su sve ove vannastavne aktivnosti izrazito važne za socijalizaciju i da su se nekad mnogo cijenile. Zato sam i pokrenuo cijelu ovu priču, jer sam želio vratiti takve vrijednosti".
Želio je, kaže, da sva djeca mogu igrati fudbal, bez obzira na njihov materijalni ili psihofizički status. Svi zaslužuju igrati fudbal ako ih to interesuje. Hujdur se prisjetio početaka, kada je s prijateljem Šerifom Rustempašićem pokrenuo školu i trenirao jedno dijete.
"Posebna je to emocija, neopisiva je. Sada kad se osvrnem na cijelu priču, kad vidim da smo od jednog djeteta došli do broja 170. Zamislite! Njih je 170 u klubu. Imamo minimalno 40 djevojčica", objašnjava nam.
Dodaje kako u klubu postoji jedno nepisano pravilo koje je najbolje vidljivo u praksi: "Mi smo porodica. Nema veze koliko djece imamo, ovo je mjesto gdje svi imaju drugi dom. S nama mogu razgovarati o svemu što ih muči, čak i o stvarima nevezanim za treninge. Mi smo im ujedno treneri, roditelji, psiholozi, učitelji... Želimo da se osjećaju kao da su pronašli mjesto gdje pripadaju i za sada nam odlično ide u tome".
U masi razigrane djece moguće je vidjeti mališane romske nacionalnosti, djecu s poteškoćama u razvoju, ali i tipičnu djecu.
"Mislim da je važan još jedan detalj na koji posebno obraćamo pažnju. Svu djecu tretiramo isto, mislimo da je tako najbolje. Ne podržavam sistem u kojem se djeca s poteškoćama u razvoju tretiraju drugačije, smatram da je za njih najbolje kada stvari stoje ovako. Nikada nikoga nismo odbili, prihvatamo sve one koji se prijave da igraju fudbal kod nas. Želim posebno naglasiti da nikada nikoga nismo odbacili jer, recimo, ne zna šutnuti loptu ili ne zna odraditi neku vježbu", tvrdi.
Zatim se približavamo terenu, Hujdur nam pokazuje odjeću koju djeca nose. Svi su, kaže, dobili opremu. Čak i oni koji tek počinju trenirati u roku od nekoliko dana imaju sve što im je potrebno za treniranje.
"Stvarno mi je drago što smo uprkos svim preprekama na koje smo nailazili uspjeli pronaći put do ovakvog uspjeha. Uspjeli smo razviti ženski seniorski tim koji se aktivno takmiči, a osim toga, u septembru pokrećemo i muški koji će također aktivno igrati. To je, vjerujte mi, velika stvar", ponosno ističe.
Uspjesi i sjajni rezultati odjeknuli su daleko, a pohvale nisu izostale. Stizale su i još stižu u vidu mnogih plaketa, priznanja i medalja pa se tako na zidu mogu vidjeti "UEFA Children Award", "UNICEF-ovi šampioni inkluzije", zahvalnica Općine Novi Grad za popularizaciju fudbala i odlične rezultate, pohvala Američke ambasade za izvrsnost...
"Treniramo devet puta sedmično, imamo više terena na kojima igramo fudbal. Imamo odlične uslove zahvaljujući Općini Ilidža, Općini Novi Grad i Udruženju Kick off. Treninge imamo i u OŠ 'Vladislav Skarić'", pojašnjava nam dodavši kako su od Općine Centar nedavno dobili kancelarijski prostor koji će im itekako pomoći u završavanju uredskih obaveza.
Jedan od velikih uspjeha jeste 14-godišnjak koji se kroz treninge u Respektu opustio i prvi put progovorio, što je oduševilo njegovu ekipu, roditelje i trenere. To su uspjesi koje vrijedi pamtiti i spominjati, kaže trener. Roditelji su djecu kroz treninge naučili i radnim navikama, što je također jedan od važnih detalja vrijednih pohvale.
Odjel radiologije u ASA Bolnici na putu da bude dostupniji svim građanima BiH
