Od migranta preko Hrvatske do učesnika EP-a: Platili smo 20.000 eura za prelazak granice, plakao sam noćima
Uzuni je u razgovoru za španski list Panenka ispričao kako je izgledao njihov bijeg preko granice u potrazi za boljim životom.
"Platili smo 20.000 eura za prelazak granice. Bilo nas je petoro u porodici, ušli smo kroz šumu, jer Albanija nije u Evropskoj uniji", prisjetio je albanski nogometaš, koji jedno vrijeme nije mogao ni trenirati.
"Svi smo zarađivali malo, ali smo morali da plaćamo struju, vodu, kiriju, sve. Nogomet je bio moj san, ali sam tada čak i prestao da treniram. Mnoge noći sam plakao sam, u svojoj sobi, u kupatilu, a da me niko nije vidio. Nisam želio da se moji roditelji osjećaju loše."
Ipak, nije želio odustati i trenirao je kad god je mogao.
"Sve mi je to dalo snagu da budem igrač kakav sam danas. Nikada, nikada, nikada nisam razmišljao o odustajanju. Znao sam da postoji samo jedno rješenje, i to moje, ničije drugo."
U Grčkoj je trenirao samo kada je mogao. Posao je bio prioritet, ponekad sa 14-satnim radnim danom:
"Radio sam kao konobar, prao suđe, brao sam masline, čistio kuće, garaže… sve na crno", priznao je.
Ipak, na jednom turniru na kojem je bio najbolji strijelac primijetio ga je Olympiacos, jedan od velikana grčkog nogometa.
S obzirom da nije imao potrebne papire, nije mogao igrati u Grčkoj, da bi zatim Uzunijev otac shvatio kolika je ljubav njegovog sina prema nogometu, nakon čega je donio radikalnu odluku.
"Ti si dobar igrač i moraš da pokušaš", rekao mu je otac, nakon čega su se vratili u Albaniju gdje više nisu imali ni kuću ni novca.
Ali, Myrto nije namjeravao da protraći tu priliku. Nije namjeravao da odustane. Potpisao je za klub iz rodnog grada Tomori Berat. Nije dugo trebalo da pređe iz rezervnog tima u prvi tim, a još se sjeća svoje prve plate:
"Zarađivao sam 165 eura mjesečno. Sav novac sam dao roditeljima, koji su bili jako ponosni i sretni zbog mene."
Potom je iz Berata prešao u Apoloniju, gde je bio najbolji strijelac, a nakon dvije sezone, pridružio se KF Laci. Ukupno šest godina sportskog i ekonomskog napretka u rodnoj zemlji. Porodica je konačno ublažila svoje tegobe.
Njegova sljedeća destinacija bila je Hrvatska, uz očigledan napredak u primanjima. U zagrebačkom prvoligašu Lokomotivi stasao je u sjajnog napadača pa izborio transfer u Ferencvaroš i naposljetku Granadu.
Danas je reprezentativac Albanije s kojom će nastupiti na EP, a na Transfermarktu vrijedi devet miliona eura.
Strastveni nogometaš koji igra srcem, priča o Uzuniju je priča o igraču koji je sve sam napravio. Od nemogućnosti da trenira do igranja u velikoj evropskoj ligi. Od toga da je morao da napusti svoju zemlju kao dijete, do toga da je stigao do reprezentacije i plasmana na Evropsko prvenstvo.
