Najvatrenija atmosfera i najveća očekivanja navijača su bila pred utakmicu naše selekcije sa ekipom Argentine. Iako su naši momci izgubili rezultatom 2:1, nismo gubili nadu za prolaz u drugi krug takmičenja.
Glavni grad BiH je bio obojen u boje naše zemlje, a svi su snažno podržavali Zmajeve na putu do Cuiabe, gdje su se sastali sa Nigerijom. Navijačka euforija je već pred utakmicu sa Nigerijom opala, a pogotovo poslije poraza, drugog na Mundijalu, što je značilo i ispadanje naše reprezentacije sa SP-a.
Ni atmosfera u bh. nacionalnom timu nije bila puno bolja. Osjetna je gorčina na licima svih poslije neuspjeha na prvom Mundijalu za našu zemlju.
Danas, na ulicama Sarajeva se ne osjeti euforija, nema navijanja, nema navijačkih pjesama. U Sarajevu je jedan običan dan, srijeda kao i svaka druga, iako će naši reprezentativci večeras istrčati na stadion Pitacu u Salvadoru.
Podrška će im trebati, jer je važno na koji će se način Zmajevi oprostiti od Svjetskog prvenstva s obzirom da će utakmicu posmatrati i analizirati iz cijelog svijeta. Pobjeda bi bila odlična, ali Iran još uvijek ima matematičke šanse za prolaz dalje. Irancima je potrebna pobjeda protiv BiH, kao i trijumf Argentine protiv Nigerije s dva gola razlike.
Pobjeda ili poraz, na Mundijalu nam trenutno ne igra veliku ulogu, jer se naši momci u svakom slučaju vraćaju kući. No, budimo i večeras 12. igrač i navijajmo za našu reprezentaciju koja završava svoje prvo učešće na Svjetskom prvenstvu. Nadamo se ne i posljednje.
