Mitsko Željino polufinale sa Videotonom: Snove srušio Csuhay u 88. minuti
Tišinu su u tim trenucima narušavali jecaji i poneka teška psovka. Stariji navijači još dobro pamte arhetipsku sliku Ivice Osima kako se hvata za glavu, a sve to i danas uznemiruje veliku armiju pristalica Željezničara koji se sjećaju meča te 1985.godine. Legendarni Osim kasnije je vodio mnogo utakmica, ali niti jednu ne pamti kao onu protiv Videotona.
Uspjeh upamćen kao tragedija
Na Grbavici je tugovalo desetine hiljada ljudi. Sa njima se solidarisala cijela Jugoslavija. I danas, nakon toliko godina ostala je rana koja nikada do kraja neće zacijeliti. Nesreća te sjajne generacije jeste što utakmicu uopšte nisu izgubili, nego pobijedili. Tako je jedan od najvećih klupskih uspjeha ostao upamćen kao najveća tragedija.
Dragan Škrba je bio golman te Željine generacija, koji se u jednom od intervjua za naš portal prisjetio te utakmice.
"Pogodak koji smo primili bio je spoj negativnih slučajnosti. Mislim da je Vlado Čapljić promijenio smjer lopte. U to sam ubijeđen, jer je išla prema meni, imao sam je, i onda iznenada mijenja putanju. Bez ikakve dvojbe, te dvije minute, minuta najvećeg uživanja i minuta najveće patnje, proganjat će me cijeli život. Ne samo mene, nego kompletnu generaciju. Pamtim da je sudija iz Velsa zanijemio, ne može čovjek da pokaže prema centru, cijeli stadion plače... Svi oni kojima je Željo bio u srcu teško su proživljavali tu noć. Prošle su tolike godine, a meni se sve i dalje vrti u glavi, svaki tren te akcije i, sve u svemu, muka mi je... Htjeli smo finale i zato smo ostali razočarani i tužni. Da smo uspjeli u svojim namjerama, ubijeđen sam da nas Španci ne bi nadigrali. Ostao je veliki žal", kazao je tada Škrba.
Tuga je parala zrak
Utakmicu je pratilo oko 30 hiljada gledalaca, ljudi su u gužvi padali jedni preko drugih, ali ništa im nije bilo važno, samo da Željo pobijedi. Otvaranje utakmice počelo je dobro. Bahtić je pogodio u 5. minuti za 1:0. Igrači Željezničara propustili niz izglednih prilika koje su se redale u nizu, a lopta nije htijela u gol. Sredinom drugog poluvremena Ćurić je pogodio za 2:0 za veliko slavlje. Vodstvo je trajalo do 88. minute kada je Csuhay rastužio Grbavicu.
"Ostao je veliki ožiljak. Nakon završetka drame niko iz svlačionice nije izalzio dva ili tri sata. Bili smo utučeni. Svi smo šok proživljavali toliko emotivno da smo plakali, neki su jecali. Tuga je parala zrak. Vjerujem da ovaj detalj mnoge proganja i danas. Zaustavljena slika pogotka ne izlazi ni danas iz glave", rekao je prije određenog vremena za naš portal Refik Šabanadžović čija je familija te aprililske noći stigla iz Crne Gore da pruži podršku Željezničaru.
Za domaće u toj utakmici nije igrao jedan od najboljih napadača lige Radmilo Mihajlović koji je u Mađarskoj dobio žuti karton.
"Pomoćnik je mahao ofsajd i ja sam nabio loptu prema golmanu. Kada mi je sudija pokazao javnu opomenu, srušio mi se cijeli svijet. Shvatio sam da neću igrati u uzvratu, a znao sam kakva se ludnica spremala u Sarajevu. Uhvatio sam se za glavu, ali nije bilo pomoći. Milsim da mi Ivica Osim ni do danas nije oprostio taj kiks. Ne bih da me neko shvati pogrešno, ali da sam igrao u revanšu zabio bi im tri komada. Otišli bi u finale na megdan Real Madridu. Moji saigrači nisu iskoristili zicere. Nevjerovatno. Imali smo strašnu generaciju, vrhunski vođenu, igrali smo sjajno", kazao je za Klix.ba Mihajlović.
Inače, Plavi sa Grbavice su na putu do polufinala eliminisali su Sliven iz Bugarske, švicarski Sion, rumunsku Univerzitateu i Dinamo iz Minska.
Za Željezničar su protiv Mađara igrali: Škrba, Berjan, Baljić, Šabanadžović, Čapljić, Komšić, Bahtić, Škoro, Ćurić, Baždarević i Samardžija.
Ivaca Osim, koji je sa klupe vodio tu sjajnu generaciju često je kasnije na pitanje za utakmicu sa Videotonom odgovorao: "Igraš da se o tome priča, da se ne zaboravi".
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
