{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Marinko Mačkić: Žao mi je što nisam ostao na Koševu

31.7.2013. u 20:42
96
26
Marinko Mačkić: Žao mi je što nisam ostao na Koševu
96
Marinko Mačkić: Žao mi je što nisam ostao na Koševu
Marinko Mačkić
Marinko Mačkić bivši je bh. nogometaš i mladi reprezentativac, koji je u karijeri nastupao za klubove iz Srbije, BiH i Irana. Poznat je po svojoj brzini, vještinama i borbenosti. Karijeru je morao rano prekinuti zbog zdravstvenih problema, a sada se bavi trenerskim poslom u Sloveniji.
Mačkić je kao veoma mlad igrač potpisao profesionalni ugovor, a odmah se vidjelo da ima ogroman potencijal.

"Nogometnu karijeru sam počeo u Srbiji u FK Mladost Lučani. Imao sam šesnaest godina kada sam potpisao prvi profesionalni ugovor. Klub je tada igrao u 2. ligi Jugoslavije, a nakon godinu dana smo uspjeli ući u prvu ligu", rekao je Mačkić govoreći o svojim nogometnim počecima. Nakon Mladosti, nastupao je za Vojvodinu iz Novog Sada, banjalučki Borac i Sarajevo, a posljednji klub u nogometnoj karijeri mu je bio Saba Battery iz Irana.

Prema njegovim riječima, najljepše mu je bilo na Koševu u dresu Sarajeva, iako se u klubu kratko zadržao. Istakao je veliku naklonost prema navijačima Bordo ekipe, koja živi i danas.

"U Sarajevo sam stigao 2005. godine, gdje sam ostao sezonu i po. To je najljepši period u mojoj nogometnoj karijeri, tako da imam puno lijepih uspomena. Moj odnos sa navijačima je bio izuzetan i oni su mi, pored trenera Husrefa Musemića i saigrača iz tog perioda, puno pomogli da igram dobro i na svakoj utakmici dam maksimum. Uvijek su me podržavali, čak i kad sam griješio. Sjećam se jedne situacije u kojoj sam čistu loptu, kada nigdje nikog oko mene nije bilo, iz čista mira odigrao u aut. Međutim, cijeli stadion je ustao i deset minuta skandirao moje ime. To je bila neka posebna hemija između mene i njih i za takve navijače je vrijedilo igrati i boriti se, Žao mi je samo što nisam malo duže ostao", izjavio je Mačkić.

Izuzetno dobar odnos je imao s tadašnjim, ali i aktuelnim šefom stručnog štaba FK Sarajevo, Husrefom Musemićem, a sjajno se slagao i sa saigračima.

"S trenerom Musemićem sam imao izuzetan odnos, on je sigurno jedan od najboljih trenera na prostoru naše zemlje, a i šire, odličan je stručnjak i još bolji čovjek. Zaista je prava šteta što barem malo duže nismo sarađivali. Sjećam se kad sam odlazio u Iran da me je savjetovao i molio da ne idem, jer je smatrao da to nije zemlja za mene. Sada mi je žao što ga nisam poslušao. Što se tiče igrača, sa svima sam imao dobar odnos, ali ako već moram nekoga izdvojiti to su Hadžić, Maksumić, Repuh, Pelak, Avdić, Aldin Janjoš, Duro, Alaim, Muharemović i Džakmić. Evo, navedoh ekipu iz tog perioda i molim da mi ne zamjeri neko ako sam ga slučajno zaboravio. Svi su bili sjajni", rekao je Mačkić.

Nakon odlaska u Iran se dogodilo ono najgore za nogometaša, a to je rani prislini završetak karijere. Marinku je zbog pogrešne dijagnoze klupskog ljekara bio ugrožen život.

"Poslije najljepšeg perioda u karijeri, odlaskom u Iran je nastupio najgori period moje karijere, ali i života. Dobio sam trombozu duboke vene u lijevoj nozi i zbog toga sam bio prisiljen završiti igračku karijeru. Pogrešnom dijagnozom klupskog ljekara bolest se razvila do te faze da mi je bio ugrožen život i samo sreća i Bog su zaslužni da se sve dobro završilo", rekao je bivši igrač FK Sarajevo i miljenik navijača ovog kluba.

Marinko Mačkić sa sinom Damjanom
Marinko Mačkić sa sinom Damjanom


Prekid karijere je teško podnio, ali je danas sretan čovjek. Zaposlen je kao trener u Slovanu iz Ljubljane, oženjen je i ima sina.

"Za mene je prekid karijere predstavljao pravi šok. Vrlo teško mi je bilo da prihvatim preporuke ljekara da ne smijem nastaviti profesionalno igrati nogomet. U tom teškom trenutku u životu uz mene su, kao i bezbroj puta do tada, stali moji roditelji i sestra, kao i mnogobrojna rodbina. Baš u tom periodu sam upoznao suprugu Vesnu, koja mi je također mnogo pomogla. Moram reći da mi je tada FK Sarajevo ponudio plaćanje troškova liječenja, stan i hranu, a tadašnji čelnici kluba su bili voljni sačekati i vidjeti da li bih mogao nastaviti igrati. Vječno sam im zahvalan. Vrlo brzo sam shvatio da život ide dalje te da se ne smijem predati. Završio sam fakultet za sport u Banjoj Luci, a u Jablanici u Edukativnom centru za trenere pri NS BiH završavam potrebne trenerske licence. Ranije sam radio kao trener u prvom timu Slobode iz Bosanskog Novog, a sada sam šef omladinskog pogona u Slovanu iz Ljubljane. Zadovoljan sam uz suprugu Vesnu i sina Damjana", kazao je Mačkić.

BHT Premijer ligu povremeno prati, a nada se i skorom napretku bh. nogometa.

"Bh. prvenstvo pratim onoliko koliko mi vrijeme dozvoljava. Pošto ne volim pričati o negativnim stvarima, koje svi dobro znamo, reći ću samo da je BiH jedna velika baza talenata, kojima treba dati šansu da se razvijaju. Nadam se da će se reprezentacija plasirati na Svjetsko prvenstvo u Brazilu i da će ljudi iz NSBiH usmjeriti veliki dio sredstava u razvoj omladinskog pogona, infrastrukture i da će raditi na tome da se poprave uslovi za nogomet u našoj zemlji. Samim tim i kvalitet lige bi išao uzlaznom putanjom", smatra Mačkić.

Rekao je da mu je teško pala eliminacija FK Sarajevo od Kukesija u Evropskoj ligi, ali smatra da se tim treba skoncentrisati na prvenstvo i napokon osvojiti trofej.

"Prvom prilikom namjeravam doći pogledati neku utakmicu na Koševu. Što se tiče utakmice protiv Kukesija, žao mi je što nismo prošli dalje, jer smo sve imali 'u nogama'. Ali, i to se događa, jer je nogomet nepredvidiv. Sada se treba skoncentrisati na prvenstvo i sve snage usmjeriti u tom pravcu, pa da vratimo titulu na Koševo", zaključio je Mačkić.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: