{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


"Da sam igrao protiv Videotona dao bih tri gola, otišli bi na megdan Realu"

S
14.10.2010. u 10:44
0
31
"Da sam igrao protiv Videotona dao bih tri gola, otišli bi na megdan Realu"
0
"Da sam igrao protiv Videotona dao bih tri gola, otišli bi na megdan Realu"
Radmilo Mihajlović u Sarajevu
Radmilo Mihajlović je svoju nogometnu karijeru počeo graditi u "Sutjesci" iz Foče. Njegovu nadarenost brzo su uočili skauti pa je stigao na Grbavicu. U Dolini ćupova je ostavio dubok trag. Ostao je upamćen kao jedini igrač koji je u dvoboju gradskih rivala "Željezničara" i "Sarajeva" postigao hat-trick. To se desilo 7. septembra 1986. godine kada su "plavi" nadigrali komšije rezultatom 4-1.
Za reprezentaciju Jugoslavije nastupao je u šest utakmica. Treba istaći da je 1986. godine bio prvi topnik Yu-lige. Može se pohvaliti da je igrao za odabranu selekciju svijeta protiv Brazila kada se od aktivnog igranja opraštao Zico.

Ovih dana Mihajlović je boravio u Sarajevu. Za naš portal govorio je o timu sa Grbavice, Dinamu, Ćiri Blaževiću, zanimljivostima u bavarskom velikanu Bayernu, Sušiću i bh. reprezentaciji...

U svojoj karijeri igrali ste na svjetskoj sceni. Žalite li zbog nečega posebno?

Najviše žalim što nisam upisao više nastupa za nekadašnju reprezentaciju Jugoslavije. Uz veliki trud i žrtvu nisam nagrađen. Pogotovo što sam 1986. godine bio prvi strijelac lige. Mnogi će vam posvjedočiti da sam u to vrijeme zaslužio poziv.

Kada si mlad imaš samo jednu želju - da uskočiš u ludilo derbija

Kako iz ove perspektive gledate na karijeru?

Ma sve je super. Igrao sam na velikoj sceni, uz velikane svjetskog nogometa, vidio svijeta. Nogomet je idealan miks nečega što obožavaš i istovremeno radiš.

Vaša blistava karijera počela je u "Željezničaru". Vi ste jedini nogometaš koji je uspio u gradskom derbiju dati tri gola u jednoj utakmici. Sjećate li se tog okršaja?

Svakako. Nešto ću vam i otkriti. Prije tog dvoboja bio sam bolestan, imao sam temperaturu. Međutim, kada sam pročitao izjave nekih igrača bordo tima kako se bojim da igram, rekao sam sebi - moraš istrčati na teren Grbavice. No, nisam se nadao takvom scenariju, pogotovo što sam kod vodstva "Sarajeva" promašio jedanaesterac. Ipak, kasnije je sve bilo kao iz snova. Pored tri gola, četvrti sam asistirao Škori. Ti sudari su zaista nešto posebno. Kada si mlad imaš samo jednu želju - da uskočiš na teren u ludilo gradskog derbija. To je bit nogometa.

Vaša generacija bila je nadomak plasmana u finale tadašnjeg Kupa UEFA?

Tako je! Zaustavio nas je "Videoton", nezasluženo. Jedan detalj mi se urezao za sva vremena. Naime, u prvoj utakmici u Mađarskoj sam dobio drugi žuti karton. Pomoćnik je mahao ofsajd i ja sam nabio loptu prema golmanu. Kada mi je sudija pokazao javnu opomenu, srušio mi se cijeli svijet. Shvatio sam da neću igrati u uzvratu, a znao sam kakva se ludnica spremala u Sarajevu. Uhvatio sam se za glavu, ali nije bilo pomoći. Milsim da mi Ivica Osim ni do danas nije oprostio taj kiks. Ne bih da me neko shvati pogrešno, ali da sam igrao u ravanšu zabio bi im tri komada. Otišli bi u finale na megdan Real Madridu. Moji saigrači nisu iskoristili zicere. Nevjerovatno. Imali smo strašnu generaciju, vrhunski vođenu, igrali smo sjajno.

Sa Grbavice ste preselili na Maksimir. Kako je došlo do realizacije transfera?

Sasvim slučajno. Iskreno, nisam ni sanjao da ću otići u Zagreb. Kao dijete sam navijao za "Crvenu zvezdu" i nadao sam se da ću obući dres tima sa Marakane. Još više sam to želio u trenucima kada je u Beograd preselio saigrač - Refik Šabanadžović. Bilo je nekih pregovora, ali se nismo dogovrili. Onda sam razgovarao sa Ćirom Blaževićem, koji je bio strateg Zagrepčana, a želio me u "modrom dresu". Na početku to nisam shvatao ozbiljno, ali su oni bili i više nego korektni. Ispunili su sve moje zahtjeve osim jednog. Želio sam Mercedes, koji je u to vrijeme bio hit. Kaže meni Ćiro - e to ne može, takav automobil imam samo ja. Recimo, dobio sam stan u u kvartu u kojem je živio pokojni Dražen Petrović. Blažević mi je apostrofirao da biram veličinu stana. Nisu štedjeli.

Bio kapiten "Dinama"

Ostaju lijepe uspomene?

Ma super! U Zagrebu mi je bilo odlično. Ćiru smo zvali tata, zbog toga što je on nas nazivao sinovima. Imali smo dobar tim, ali nismo uspjeli osvojiti naslov. Domet je bio treće ili četvrto mjesto. Sa nostalgijom se prisjetim najljepših sezona u "Dinamu", s jednim Škorom, Šaljom, Deretićem... Kasnije je na mjesto šefa struke stigao Josip Skoblar, koji me prije utakmice sa "Partizanom" promovisao u kapitena. Bilo mi je neugodno zbog starosjedioca, ali sam pristao. Možda sam ja jedini Srbin koji je bio kapiten "modrih". Pamtim da je aktuelni predsjednik "Dinama" Zdravko Mamić u to vrijeme bio vozač u klubu.

Radmilo Mihajlović s našim novinarom (Foto: Sarajevo-x.com)
Radmilo Mihajlović s našim novinarom (Foto: Sarajevo-x.com)

Vrhunac karijere doživjeli ste u njemačkom gigantu - "Bayernu"?

Apsolutno! Organizacija, vizija i strategija kluba nije se promijenila ni do danas. Bilo je izvanredno do trenutka kada me trener počeo izostavljati iz udarne postave. U jednom momentu sam tražio da idem. Razlog je bio Uli Henes. Nisu mi pravili probleme, pustili su me.

Je li istina da su svi igrači bavarskog kluba morali voziti sponzorsko auto, ali Vi to niste poštovali?

U klupskom pravilniku stajalo je da moramo voziti Opelove automobile. No, to se odnosilo na treninge i utakmice. Meni se desio jedan zanimljiv događaj. Jedan navijač Bayerna mi je prišao i zamolio me da dođem kod njega u salon automobila. Poslušao sam ga. Kada sam ugledao Mercedes koji mi se nevjerovatno sviđao, nisam mogao odoljeti. Kupio sam ga. Napomenuo bih da sam prije toga obezbijedio finansije roditeljima i bratu. Razmišljao sam da je vrijeme da ispunim svoj san. Nakon toga sam se pridržavao pravilnika. Naime, nisam na treninge odlazio sa novim autom. Iako su novinari mene slikali sa Mercedesom i vršili pritisak na čelnike kluba nikakvih sankcija nije bilo. To je prenapuhano. Ovde bih spomenuo da sam boravio na proslavi stogodišnjice Bavaraca.

BiH je morala pobijediti Francusku

Ostali ste u Bundesligi. Sljedeća stanica bila je "Schalke 04"?

Da. I odatle nosim lijepe uspomene. To je veliki kluba, sa sjajnim navijačima. Žao mi je što već dugo nisu osvojili titulu. Imaju odlične navijače. Ja sam poslije otišao u "Eintracht Frankfurt", pa u Južnu Koreju. Karijeru sam okončao na Kipru. No, ostao sam u nogometu, radio sam za jednu menadžersku agenciju. I sada se bavim tim poslom, ali samostalno. Naglasio bih da sam bio i sportski direktor beogradskog "Rada". Živim na relaciji Beograd - Njemačka - Sarajevo.

Pratite li igre bh. reprezentacije?

Pratim koliko sam u mogućnosti. Selektora Sušića poznajem dugo godina. Iako bi neki volili da je on kao Ćiro to je nemoguće. Safet je povučen i pošten čovjek. Želim mu puno sreće u nastavku, ali istovremeno smatram da će se teško plasirati na kontinentalnu smotru nogometa. Francuska se jednostavo morala pobijediti na Koševu. Svakako da sam navijač bh. selekcije.

U Sarajevu ste često i iz razloga koji nema veze sa sportom?

Često sam u Sarajevu, ali zbog jednog sudskog spora. Naime, braća Delimustafić su mi tokom nesretnog rata bili zaposjeli kuću na Breki, koju sam kupio pošteno, zaradivši od nogometa. Kuća je vraćena. Ipak, ostala je hipoteka na njoj i banka potražuje sredstva zbog neplaćanja kredita. A ako se pitate kako su dobili kredit, samo možete zaključiti da su krivotvorili dokumente. Nadam se da će se ovaj spor, koji traje desetak godina, pravedno završiti. Ja nikada nikome nisam učinio ništa nažao i vjerujem u pravnu državu.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: