Zaleđena KK Bosna: Sahrane su obično posjećene i smrtovnice dobro čitane, valjda ovo nisu...

Od svoje prve sezone u regionalnoj ligi (2001/02.), što je ujedno i prva sezona regionalne lige uopće, do svoje posljednje sezone u njoj (2009/10.), Bosna je dva puta bila posljednja, dva puta nije nikako učestvovala, dva puta je ispala u četvrtfinalu, što je najveći uspjeh, jednom je bila sedma, jednom pretposljednja i jednom je bila na 10. mjestu, ali je te sezone ispala pošto je Široki osvojio državno prvenstvo, a broj bh. predstavnika u regionalnoj ligi pao na jedan tim pa je učestvovao samo Široki kao prvak BiH u idućoj sezoni (2007/08.).

Za to vrijeme regionalnu ligu osvajali su Olimpija iz Slovenije, Zadar i Cibona iz Hrvatske, Hemofarm (Vršac), FMP i Partizan iz Srbije, a nakon 2010. godine ligu su osvajali još Cibona i Crvena zvezda, Cedevita i Mega Leks su bili veoma blizu i jednom je Igokea bila prva nakon regularnog dijela, ali ne i nakon doigravanja. Radi se o (minimalno) 11 klubova koji su dogurali mnogo dalje od Bosne.

Bosna u gužvi nemarnih

Drugi razlog - Kada stanete na plato Skenderije i pogledate preko Miljacke, ispred sebe vidite vjerovatno najprohodniji dio države Bosne i Hercegovine. Jedino mjesto gdje trolejbus "namiguje" tramvaju, mjesto kuda prolaze i gradski i međugradski i međunardni autobusi, vidjet ćete taksi štand, tako mali prostor sa gomilom raskrsnica i semafora, most i neprebrojnu količinu automobila u pokretu. Pogledate li malo ulijevo vidjet ćete najluksuzniji shopping centar u državi - Sarajevo City Centar. Do njega je zgrada Parlamentarne skupštine. Pogledate li malo udesno vidjet ćete zgradu Vlade Kantona Sarajevo i Predsjedništvo, Dom sindikata, tu je i BBI Centar.

U toj gužvi, u tom luksuzu, među tim jazbinama za ljude u odijelima koji "vedre i oblače", godinama se ledila Bosna. Godinama su je varali, kleli se u nju i ribali je, cipelarili, učili sve moguće zanate nad njom. A mnogi drugi doktorirali opciju "ignore".

Sada, kada se ponovo spominju imena onih za koje se sumnja da su odveli Bosnu u propast, ne nagovještava se pokretanje procesa koji će jednom za sva vremena otkriti istinu. Ovako, oni u koje se upire prstom krivicu prebacuju na one prije ili one poslije sebe. Ili, ima i tog, kažu da nisu znali šta se tačno dešavalo dok su bili u klubu, a da su svoj dio posla obavljali čisto, nevino, pošteno i sve kako dolikuje uzornim ljudima.

Da je iz Bosne curila voda, a ne novac, možda bi sve to i imalo smisla. Pukla cijev. Sama.

Podjele koje nikoga ne čine sretnim

Treći razlog - Jedna zemlja, dva entiteta i jedan distrikt, tri ravnopravna naroda. Deset kantona i "milion" stranaka u jednom entitetu. Dvije "struje" koje na isti dan prave pozornicu za okupljanje građana u drugom entitetu. Grad koji ne zna šta su izbori i gradovi koji ne znaju kad će se okončati izbori. I sve to na 3,5 miliona stanovnika. U takvom rasadniku uvene i KK Bosna.

Ovaj košarkaški klub je odavno u borbi sa dugovima koji navodno iznose blizu devet miliona KM gdje spadaju i kamate, a dug koji stvara ključni problem u ovim trenucima iznosi 180 hiljada KM prema Nikoli Vučuroviću.

Poenta je, kazano je na press konferenciji, da se dug prema tom igraču ne može tako jednostavno riješiti preko Bosninih računa, jer su oni blokirani. Ukoliko bi se, ipak, novac stavljao na te račune, onda bi se, navodno, dijelio prema rasporedu, odnosno prioritetima presuda i ne zna se kada bi tim načinom red došao na Vučurovića.

Ne može se reći da se nije pričalo i pisalo o problemima KK Bosna, ali niko to nije spriječio. Uvijek se pronalazio barem jedan medij koji je u serijalima izlazio u javnost baveći se određenim problemom, ali mediji su uvijek mogli biti samo katalizatori, a nikako egzekutori i operativci.

Mediji stanje jednog društva mogu promijeniti samo ako nad njima ili uz njih stoji određena grupa ljudi koji će se baviti logistikom. Tamo gdje mediji ili medij sam pokušavaju nešto, rezulat može biti samo vapaj naroda koji se slaže ili ne slaže, ali ne i promjena nebuloznih zakona i stvaranje nepostojećih sistema. Nažalost, niti neophodno ujedinjenje.

Bosnini operativci i egzekutori su svjesno ili nesvjesno uništavali simbol jednog grada i države, nekadašnji uzor regije. Operativaca i egzekutora koji bi to spriječili nije bilo ili nisu bili dovoljno jaki (i istrajni).

Lud, zbunjen, normalan

Nije onda ni čudno, a sigurno nije namjerno, ni to što su se upravo negdje na onom potezu od Parlamenta i SCC-a do Bosnine kuće Skenderije snimali određeni dijelovi serije "Lud, zbunjen, normalan".

Nije čudno, jer dok god živimo po inerciji bez težnje za kolektivnim napretkom po cijenu ličnih interesa i kratkoročnih ciljeva koji srozavaju budućnost ludost je očekivati da probleme rješavaju oni koji nisu nadležni za to.

Zbunjujuće izgleda kada u centru države od smrti bježi jedan od njenih najvećih sportskih simbola.

A kada je već sve tako, onda je sasvim normalno da se i dalje mjerimo samo po onome što se desilo prije 37 godina.

Kada bismo izliječili "ludosti" i shvatili da ono što je postalo "normalno" zapravo nije normalno, onda ništa ne bi bilo "zbunjujuće".

Možda bismo tada konačno željeli i znali praviti dugoročne planove, a ne odustajali zato što uspjeh ne može doći već sutra. Ne bismo hrlili ka ujedinjenju i rješavanju problema tek onda kad sat krene otkucavati. I ne bismo se hranili iz tanjira koji je odavno prazan.