{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Sulejmanović: I ako postanem NBA zvijezda svakog 11. jula dolazit ću u Srebrenicu

A
13.7.2013. u 08:22
263
23
Sulejmanović: I ako postanem NBA zvijezda svakog 11. jula dolazit ću u Srebrenicu
263
Sulejmanović: I ako postanem NBA zvijezda svakog 11. jula dolazit ću u Srebrenicu
Emir Sulejmanović (Foto: Anadolija)
Emir Sulejmanović, novi košarkaš Barcelone, rođen 13. jula 1995. godine, dva dana nakon pada Srebrenice, dok su srpske vojne i policijske snage izvršavale zločin genocida nad Bošnjacima, i u četvrtak je sa svojim ocem Nedžadom prisustvovao kolektivnoj dženazi identificiranih žrtava u Memorijalnom centru Potočari.
"I ako postanem sportska zvijezda, napravim veliku evropsku karijeru ili odem u NBA ligu, uvijek ću se vraćati u Srebrenicu. Svakog 11. jula dolazit ću u Memorijalni centar Potočare. Odavat ću počast žrtvama, ne dozvoliti da se Srebrenica zaboravi, upozoravati da se nikada nikome ne ponovi. Ako Bog da, jedne godine učestvovat ću i u Maršu mira", istakao je u razgovoru za agenciju Anadolija (AA) Emir Sulejmanović, koji je predugovor sa katalonskim gigantom zvanično potpisao na "tri plus dvije godine".

Emir i, u vrijeme stradanja Podrinjaca njegov osmogodišnji brat Semir, sa majkom Vahdetom 25. jula uspjeli su se iz okupirane Žepe konvojem prebaciti na teritorij pod kontrolom Armije RBiH. Otac Nedžad, tada pripadnih bosanske vojske lutao je šumama, a 1. avgusta 1995. zarobljen je i odveden u logor u Mitrovu Polju u Srbiji.

"Bilo je strašno. Moja rahmetli supruga od silnih stresova porađala se cijeli dan u šumi. Padale su na hiljade granata, koje su dolazile i iz Srbije, meci su letjeli ženama i djeci iznad glava. Oko 800 ljudi bježalo je iz okupirane Srebrenice ka Žepi, pa još kada su pale Luke nastao je pravi haos…", sjećao se Emirov otac Nedžad, naglasivši:

"Tog 13. jula nikoga nije bilo u našoj kući. Morali smo je napustiti. I onda u svom zlu desio se tračak nade i veselja. Moja supruga Vahdeta i ja dobili smo drugog sina, našeg Emira, koji hvala Bogu slavi 18. rođendan. Rođen je pored jednog kamena. Supruga se porodila u nehumanim uslovima, a babica joj je bila majka Ćamila Durakovića, današnjeg načelnika Općine Srebrenica“.

Nedžad je posredstvom Crvenog krsta pušten iz logora iz Srbije poslije 250 dana strašnih patnji. Prebačen je u Finsku, gdje su, potom, došli njegova supruga i sinovi. Vahdeta je 17. decembra 2000. preminula u 30. godini života, dok je sa mužem i sinovima bila u izbjeglištvu na sjeveru Evrope.

"Od prerane smrti supruge napustio sam i posao kako bih se posvetio sinovima. Moj dan trajao je od šest ujutro po ponoći. Oni su bili mali, pa sam morao kuhati im, raditi sve po kući što je radila njihova rahmetli majka. Živjeli smo od socijalne pomoći. Nije nam bilo lako. Stariji sin Semir trenirao je fudbal, a Emir košarku. Nisam htio da im uskratim bilo šta, pa i bavljenje sportom, koji im je bio jedna od rijetkih razonoda, utjeha u tuzi za majkom“, pričao je Nedžad za agenciju Anadolija.

Semir i danas živi u Finskoj. Ne igra više fudbal. Geometar je i dobro živi od svoga rada. Emir je sa ocem Nedžadom u posljednje vrijeme bio u Ljubljani, dok je nastupao za Olimpiju. Trenutno su, do odlaska u Barcelonu 20. jula, na odmoru u kući dede i nane u Podlugovima u blizini Sarajeva.

"Bez majke je teško odrastati, ali i baviti se sportom. Najveća podrška i snaga bili su mi otac i brat. Bodrio sam se i mislima da trebam uspjeti kako bi se za Bosnu i Srebrenicu čulo po nekom poznatom košarkašku, a ne samo po ratu i genocidu nad Bošnjacima. Da se čuje i po nekim lijepim stvarima, da idemo naprijed“, govorio je Emir Sulejmanović.

Novi košarkaški as, kaže, da veliku zahvalnost duguje i treneru u finskom klubu Ura basket, u kojem je igrao do odlaska u Olimpiju.

"Trener Antti Saarinen bio je desna ruka mome ocu. Pomogao nam je, dolazio po mene i vozio na treninge. Osim toga posvetio je mnogo pažnje u radu sa mnom, tako da sam iz dana u dan napredovao u karijeri. Nikada mu to neću zaboraviti i uvijek će imati posebno mjestu u mom i životu moje porodice“, poručio je osamnaestogodišnji centar visok 205 centimetara i težak 108 kilograma.

Emirov košarkaški uzlet desio se nakon što je na finalnom turniru Eurolige proglašen za najkorisnijeg igrača (MVP). Za bivšeg reprezentativca Finske za igrače do 16 godina zainteresiran je i Aleksandar Petrović, selektor košarkaške reprezentacije BiH.

"Od kada me kontaktirao Harun Mahmutović, generalni sekretar Košarkaškog saveza BiH, nemam dilemu. Odlučio sam igrati za svoju zemlju Bosnu i Hercegovinu. Košarkaškom savezu Finske i zvanično otac i ja ćemo sutra poslati pismo u kojem ću ih obavijestiti da ne želim više igrati za selekcije njihove zemlje. Hoću da igram za svoju domovinu Bosnu. Neću za Finsku“, tvrdio je Emir Sulejmanović.

No, neće lako zaigrati za bh. tim i pored velike želje. Finci se ne žele odreći njegovih usluga, pa će po svemu sudeći, slučaj morati riješiti Svjetska košarkaška asocijacija (FIBA).

"Ne znam šta će biti. Nadam se da će Finci popustiti ili da će FIBA presuditi da mogu igrati za svoju zemlju. Ne bih volio da moram čekati do 21 godine, kako bih mogao nastupiti za BiH“, kazao je Emir Sulejmanović pojasnivši da prema pravilima, ako ne dobije suglasnost Saveza Finske ili FIBA, kada napuni 21 godinu automatski ima pravo odjenuti dres BiH.

Smatra da reprezentacija BiH na predstojećem Evropskom prvenstvu u Sloveniji, od 4. do 18 septembra, treba proći dalje poslije grupne faze takmičenja.

"Imamo mladu ekipu i dobrog trenera. Nadam se da će proći grupu. Sve je do njih. Prvi favorit za titulu šampiona je Španija. Volio da prvak bude BiH, ali Španija je najjača“, mišljenja je Emir Sulejmanović.

Oduševljen je što će uskoro postati stanovnikom Barcelone.

"Dobar grad za žiot. Osjećam se odlično, jer ću biti u jakom klubu, sistemu gdje mogu puno da napredujem. Uvijek sam ocu pričao o Španiji, i evo došao sam do prvog cilja. Drugi cilj je odlazak u NBA liga“, rekao je Emir Sulejmanović.

Sličan košarkaški put imao je i njegov uzor. Iz španske stigao je u NBA ligu.

"Moj uzor je Mirza Teletović. Volim kako igra, šutira. Volim i ja šutirati. Sviđa mi se njegov način igre. Pokušavam učiniti od njega. Pratim ga cijeli život. Gledao sam brojne njegove intervjue. Pratim ga od malih nogu i zaista mi je istinski uzor“, otkrio je mladić, koji je kao novorođenče preživio genocid u Srebrenici, danas slavljenik punoljetnik.

Kaže gdje god da ode pokazivat će bosansku kulturu.

"Bosanac sam i u meni je sve bosansko. Gdje god da budem prezentovat ću svoju Bosnu. Svake godine posjećujemo i mjesto u šumi gdje sam rođen. Nije lijep osjećaj otići tamo gdje je toliko ljudi poginulo, ali lijepo je uvijek posjetiti mjesto gdje si rođen“, zaključio je Emir Sulejmanović za agenciju Anadolija.

Emir, njegov otac i brat poslije smrti majke jedno vrijeme živjeli su u izuzetno teškoj finansijskoj situaciji. Prilikom jednog od odlazaka na pripreme nije imao novca, kako bi finansirao boravak sa reprezentacijom Finske.

"Otac je uputio zahtjev Savezu da stipendiraju moj boravak na pripremama, ali odbili su. U Finskoj se sportske aktivnosti plaćaju, tako za tri dana priprema, tada smo trebali izdvojiti oko 700 eura. Nismo imali, a onda nas je pozvala socijalna radnica. Uručila mi je 500 eura da bih mogao ići sa ostatkom ekipe. I to je nešto što ću pamtiti cijeli život“, istakao je Emir Sulejmanović.

Dječački snovi su mu ostvareni. Ide u klub za koji čitav život navija.

"Uvijek sam navijao za Barcelonu i u košarci i u fudbalu. To je moj omiljeni klub. Od naših navijam, naravno, prije svega za sve reprezentacije BiH, ali i FK Sarajevo“, kaže Emir Sulejmanović.

Ističe i da prati svaku utakmicu fudbalske reprezentacije BiH.

"Putem TV-a gledam svaki njihov meč. Edin Džeko i ostali zaista odlični su igrači. Naš fudbal se razvija i imamo 14. reprezentaciju na svijetu što nije mala stvar. Nadam se da će nastaviti sa dobrim rezultatima i ostvariti plasman na SP u Brazil, što bi bio najveći uspjeh u historiji bosanskog sporta“, rekao je budućni Barcin "div" pod obručima.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: