{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Mahmutović: Često sanjam, sreća pa su snovi besplatni

16.12.2012. u 12:43
175
0
Mahmutović: Često sanjam, sreća pa su snovi besplatni
175
Mahmutović: Često sanjam, sreća pa su snovi besplatni
Harun Mahmutović (Foto: Nedim Grabovic/Klix.ba)
Čarobna igra pod obručima je u 2012. godini donijela dosta uspjeha našoj državi. Jedan od najzalsužnijih za to je, bez dvojbe, generalni sekretar saveza Harun Mahmutović. Zajedno sa ostalima uposlenicima KSBiH uradio je mnogo posla, povlačio je najbolje poteze. Premda za sobom ima sjajne rezultate Mahmutović ne dobiva odgovarajuću pomoć nadležnih. Zbog toga je preko Facebooka uputio otvoreno pismo koje vam prenosimo u cjelosti i uz odobrenje Mahmutovića. Na kraju su nabrojana čak 93 košarkaša koja su rođena na tlu BiH, ali su zbog raznih razloga igrali ili igraju za druge reprezentacije.
Poštovani, volim da sanjam. Često sanjam! Sreća pa su snovi besplatni.
Sanjam da smo normalna država u kojoj žive normalni ljudi. Ne idem daleko pa da sanjam da smo Njemačka, Francuska ili Engleska već neka mala normalna država.
Sanjam da dođem na posao i da zazvoni telefon te da s druge strane čujem kako neko izgovara da je Predsjednik. Da kaže da ima pola sata vremena i da volio bi znati šta se dešava sa košarkom i košarkašima naše države. Onako, voli sport, voli košarku pa ga intresuje šta se dešava. Dosta mu je politike, volio bi popiti jednu sportsku kaficu.

Odem do njega a on se počne raspitivati.

Pita šta je sa Teletovićem, je li se navikao na Ameriku, kako se osjeća, pada li mu teško što ne igra. Pita za Sinanovića i "malog“ Kuzmića, kaže da su ga pozitivno iznenadili u Španiji. Zack ga njaviše intresuje, pita da li je moguće da se zaljubio u BiH, u ovaj narod, u našu publiku, šta voli da jede... Pita da li je moguće da neko tako brzo zavoli ovu BiH i da za nju gine na terenu do posljednjeg atoma snage.
Ja mu odgovaram nekako na brzinu, vidim da ga sve intresuje, a bojim se neću stići sve ispričati za pola sata.

Pita on mene i za Đedovića, vidim zna da je sa Albom među 16 najboljih ekipa Evrope. Pita i za malog brata Nedima je li stvarno bolji od Nihada, zna da je u Braceloni jedan od njaboljih mladih igrača. Nije zaboravio ni za Mašketa pitati, on mu je jedan od najdražih momaka. Pita za Peršića i Naletilića i kaže da mu je žao što je Široki ove godine slabiji u ABA ligi, ali ponosan je na igru i pobjede Igokee. Kaže da ABA liga nikad nije bila intresantnija kao ove godine.

Ja mu opet odgovaram i sve se bojim neću stići sve ispričati, a vidim baš ga sve intresuje. I nije što ga samo intresuje, već vidim da se razumije, vidim voli košarku a pogotovo reprezentaciju BiH.

Pita dalje, šta je sa Kikanom, kako mu je u Rusiji. Kaže da Kiko već izrasta u pravog evropskog igrača i da bi već trebao razmišljati o jačem klubu, o Euroligašu. Intresuje ga i Nemanja, vidim da je primijetio da ima odličan šut i da je odličan momak. Nada se da će se več ove godine navići na Grčku, ali i evropsku košarku. Zna on da je uvijek teška prilagodba kad iz Amerike dodješ u Evropu i obratno. Pala je i opklada ko će se prije navići, Mirza ili Nemanja.

Pita i za klince Nurkića, Buzu i Vrabca. Kaže da mu je srce bilo kao planina kad je u kvalifikacijama u Skenderiji vidio djecu kako rasturaju Rumuniju. Nada se da će nastaviti dobro raditi kao i do sada, da će ih zdravlje poslužiti i da će vrlo brzo biti ozbiljni seniorski igrači.

Pita za Avdibegovića, baš ga je pozitivno iznenadio, kaže da je Arči dobio Gruziju. Tu spomenusmo i Bosnu.

Nastade tišina. Žao nam obojici pa ne znamo šta da kažemo. Kao da smo obojica knedlu progutali. On progovori prvi. Pita ima li joj spasa. Kažem ima ali nije to za kafu od pola sata, treba više vremena. Ostavismo Bosnu za sljedeci sastanak.
Gledam na sat već smo dobro prekoračili sat priče. Nekako bih kao ustao, mislim u sebi vrijeme je ići, ima Predsjednik puno obaveza, kad on nastavi.

Pita za ostale selekcije BiH, za mlađe, za kadete i juniore. Kaže da se radovao zajedno sa djecom kad su juniori osvajali EP B divizije i pokazali da im je mjesto među 16 najboljih u Evropi. Zna da su Firić i Halimić za jednu utakmicu mogli napraviti isto. Ali nekako je siguran da će ove godine i kadeti napraviti taj korak i biti tamo gdje im je mjesto.

Pita da li je moguće da u Sloveniji ima dvanaest momaka do 18 godina koji su rođeni u BiH a da su među najboljima. Kaže čuo je da ih ima i u Njemačkoj, Švedskoj, Americi... Pita za malog Šehića da li je moguće da je jedno od najtalentovanije djece u cijeloj Americi. Ja mu na svako pitanje potvrdno klimam glavom. A onda mu kažem da je sve istina da nas ima svuda i da smo najjači na svijetu, a on se ponosno nasmija.
Opet ušuti, smrknuto pogleda i upita za žensku reprezentaciju. Najednom se naljutio.
Ja ga gledam, šutim, hoću u zemlju da propadnem od sramote zato što nismo imali para da i njima obezbjedimo kvalifikacije. A zaslužile su, godinama su imale bolje rezultate od muškaraca! Sramota me da kukam, da kažem da nismo imali para, jer danas svi kukaju.

On opet prvi progovori.

Pita onako malo ljutito jesu li pare bile problem. Ja stidljivo rekoh da jesu. On upita jesu li sad problem. Ja se ozarih i rekoh da nisu. Objasnih mu da smo prije imali problema, ali da je sad situacija potpuno drugačija. Da su me neki dan zvali Premijer i Ministar sporta i da sam s njima dvojicom sve dogovorio. Da su rekli da se više nikad ne smije dozvoliti da nemamo neku od naših reprezentacija. Rekli su i da je reprezentacija briga države BiH i da je svaki reprezentativac ponos za sve nas. Da će nam osigurati sve uslove i da nam ništa ne smije faliti, a naše je da se borimo i dostojno predstavljamo državu kao i do sada.

Ja mu referišem a on šuti i namrgođeno gleda. Čeka da završim. Kažem mu da su zvali i ostali Premijeri i Ministri sporta, iz Federacije, iz RS - a i iz svih Kantona... Bas svi! Ali sa njima nisam pio kafu. Nema potrebe. Zahvalio sam se na pitanju treba li pomoći i objasnio da državni Premijer i državni Ministar sporta brinu o nama, brinu o svojim reprezentacijama. A njih sam zamolio, kad su već ponudili pomoć, kad se već raspituju za košarku, da nazovu direktore klubova Bosne, Borca, Slobode, Čelika, Zrinjskog, Željezničara, Mladog Krajišnika, Jedinstva... i da s njima popiju kafu. Da njima pomognu a tako će najviše pomoći i košarci i reprezentaciji BiH.

Predsjednik me onda upita da li je iko pomogao.

Kažem da sam se čuo sa direktorima klubova i svi sretni kao mala djeca. Da su dobili dvorane na korištenje, da će sad sve klubske selekcije moći trenirati koliko god žele. Da su im i prevoze na utakmice obezbijedili i da se neće sekirati hoće li se utakmice odigravati. Kažu da im i oprema za treniranje stiže i da djeca više ne moraju od roditelja tražiti pare za patike. Kažu da će biti para za plate trenerima i za stipendije seniorskim košarkašima. A najviše me obradovalo što se više članarina neće morati naplaćivati u mlađim selekcijama pa će i socijalno ugrožena djeca opet moći igrati košarku!

Ja se raspričao i objašnjavam da više djeca neće morati ići po bijelom svijetu, ostavljati roditelje i prijatelje, samo da bi imala uslove za treniranje. Objašnjavam da će djeca manje biti na ulici, da će biti puno zdravija i mentalno i fizički, objašnjavam da će biti manje kriminala...

Ja mu pričam i objašnjavam a on se smješka, vidim drago mu. Drago mu što ovakvu djecu imamo. Djecu koja su sa malo zadovoljna i koja sa malo mogu ravnopravno sa onima koji imaju puno!

Nakon dva sata razgovora on ustade, ja za njim. Pruži mi ruku i upita me da li je istina da sam rekao da će naša djeca, u svim kategorijama,biti među 16 najboljih u Evropi i da li stvarno mislim da nekad možemo medalju osvojiti na EP?

Možda bi pametnije bilo da sam odšutio. Ali progovorih jer rijetko kad mogu da odšutim. Rekoh mu da su djeca BiH evropsko košarkaško čudo i da smo najtalentovanija država u Evropi te da će biti ponosan na našu djecu u narednim godima. A rekoh i da ova država ima sinove koji mogu do medalje samo malo strpljenja i podrške. Dobre košarkaše imamo, odične momke. Ma bit ćete ponosni, ponovih Predsjedniku, a u sebi pomislih, bit ćemo svi na njih ponosni.
Rekoh i obećah. A obećanje je dug!

Pozdravili smo se i svako na svoju stranu. Ne znam gdje je on otišao ali znam da sam ja jedva pogodio vrata na koja sam trebao izaći. Od uzbuđenja i sreće. Od uzbuđenja, nije mala stvar popiti kafu sa Predsjednikom. A sretan sam bio jer sam shvatio kakav je ovaj naš Predsjednik. Shvatio sam da napokon ova država ima budućnost.

Nek si mi živ, zdrav i nasmijan sto godina Predsjedniče.

Mnogi košarkaši rođeni u BiH su u proteklim godinama igrali za reprezentacije drugih država. Oni su naša djeca, ni najmanje kriva za njihove sudbine, krivi smo mi! Ja ću uvijek navijati za našu djecu, ma za koju reprezentaciju igrali, osim kada igraju protiv BiH. A tada neka se ta djeca ne ljute, tada da ću svim srcem želiti da mi pobjedimo!
Navijat ću i za mladu vaterpolo reprezentaciju Srbije jer za nju igra sin jedne mame koja je rođena, živila i studirala u Sarajevu. I on je bar napola Bosanac i Hercegovac. Čestitam mama, sin ti je za ponos!

Mi smo za košarku najtalentovanija nacija na svijetu! Zamislite da su ovi momci igrali ili da sada igraju za BiH! Slobodno sanjajte, sanjajte da su tu! Sanjajte da već na EP u Sloveniji idemo na medalju!

Naša djeca, košarkaši koji su rođeni u BiH, a igrali su za druge reprezentacije:
(Nisu krivi oni, krivi smo mi!)

1. PEŠIĆ, Marko 06.12.1976 Sarajevo Njemačka (država nastupa)
2. ŠOJIĆ, Predrag 01.02.1981 Bijeljina Srbija
3. TICA, Vladimir 11.06.1981 Doboj Srbija
4. CRNOGORAC, Andrija 23.07.1981 Bosanska Gradiška Srbija
5. PEHAR, Zoran 06.05.1981 Mostar Hrvatska
6. BULATOVIĆ, Srđan 04.08.1983 Sarajevo Srbija
7. RAMLJAK, Tomislav 03.08.1985 Mostar Hrvatska
8. MARKOTA, Damir 26.12.1985 Sarajevo Hrvatska
9. ĐURKOVIĆ, Marko 24.02.1987 Banja Luka Srbija
10. KANLIĆ, Ervin 27.11.1987 Sarajevo Slovenija
11. BOGDANOVIĆ, Bojan 18.04.1989 Mostar Hrvatska
12. MUSTAPIĆ, Krešimir 06.02.1990 Sarajevo Hrvatska
13. ČUTURA, Ante 25.05.1991 Mostar Hrvatska
14. ŠEKELJA, Dragan 07.01.1991 Livno Hrvatska
15. BUBALO, Domagoj 02.08.1991 Mostar Hrvatska
16. RAMLJAK, Marko 14.03.1993 Posušje Hrvatska
17. BARAĆ, Boris 21.02.1992 Mostar Hrvatska
18. FILIPOVIĆ, Mario 27.06.1988 Sarajevo Hrvatska
19. MIKULIĆ, Josip 05.04.1993 Mostar Hrvatska
20. POT, Stefan 15.07.1994 Bijeljina Srbija
21. PETRIČEVIĆ, Josip 07.02.1989 Banja Luka Austrija
22. ŠIRBEGOVIĆ, Denis 31.10.1989 Tuzla Holandija
23. BOŠNJAK, Domagoj 09.04.1995 Mostar Hrvatska
24. BENDER, Ivan 18.08.1995 Čapljina Hrvatska
25. ŠALIĆ, Đoko 18.09.1995 Sokolac Srbija
26. NUHIĆ, Amer 02.09.1990 Bosanska Gradiška Austrija
27. SULEJMANOVIĆ, Emir 13.07.1995 Luka Žepa Finska
28. MEHIĆ, Anel 11.02.1995 Srebrenica Švicarska
29. ŠOGOLJ, Đenis 26.02.1995 Zavidovići Švedska
30. GLIŠIĆ, Miloš 21.04.1998 Banja Luka Srbija
31. BENDER, Dragan 17.11.1997 Čapljina Hrvatska
32. KARAČIĆ, Ivan 20.02.1996 Mostar Hrvatska
33. SESAR, Josip 17.01.1978 Mostar Hrvatska
34. ŠARENAC, Nebojša 27.07.1978 Sarajevo Srbija
35. DŽIDIĆ, Boris 29.02.1980 Mostar Hrvatska
36. PLANINIĆ, Zoran 12.09.1982 Mostar Hrvatska
37. ROZIĆ, Marin 14.02.1983 Mostar Hrvatska
38. FILIPOVIĆ, Davor 10.06.1984 Sarajevo Hrvatska
39. RADETIĆ, Bojan 19.08.1988 Banja Luka Srbija
40. ČVORO, Dejan 24.05.1989 Sarajevo Srbija
41. RIKIĆ, Robert 29.04.1990 Mostar Hrvatska
42. BILINOVAC, Josip 30.12.1990 Mostar Hrvatska
43. RAMLJAK, Ivan 09.08.1990 Mostar Hrvatska
44. PLANINIĆ, Darko 22.11.1990 Mostar Hrvatska
45. BRKIĆ, Haris 24.07.1974 Sarajevo Srbija
46. BARAĆ, Stanko 13.08.1986 Mostar Hrvatska
47. LUGONJA, Mirko 21.02.1986 Mostar Hrvatska
48. BRKIĆ, Jozo 19.07.1986 Mostar Hrvatska
49. MULAOMEROVIĆ, Damir 19.09.1974 Tuzla Hrvatska
50. OMIĆ, Alen 06.05.1992 Tuzla Slovenija
51. MAMIĆ, Matej 13.01.1975 Tomislavgrad Hrvatska
52. PETROVIĆ, Veselin 01.07.1977 Sarajevo Srbija
53. GLINTIĆ, Aleksandar 19.04.1976 Travnik Srbija
55. AVDALOVIĆ, Vule 24.11.1981 Gacko Srbija
56. RADMANOVIĆ, Vladimir 19.11.1980 Trebinje Srbija
57. BJEGOVIĆ, Milan 13.02.1981 Bihać Srbija
58. PLISNIĆ, Vanja 28.07.1980 Zenica Srbija
59. ALIBEGOVIĆ, Teoman 11.01.1967 Zenica Slovenija
60. MEMČIĆ, Fuad 24.04.1982 Zenica Slovenija
61. DANILOVIĆ, Predrag 26.2.1970 Sarajevo Srbija
62. SAVIĆ, Zoran 18.11.1966 Zenica Srbija
63. MIRKOVIĆ, Miloš 14.7.1983 Tuzla Slovenija
64. MARIĆ, Ivica 16.4.1967 Zenica Hrvatska
65. ĆAPIN, Aleksandar 6.10.1982 Sarajevo Slovenija
66. BULIĆ, Franjo 26.6.1982 Ljubuški Hrvatska
67. JURKOVIĆ, Ivica 26.3.1973 Čapljina Slovenija
68. KURILIĆ, Davor 4.7.1982 Tuzla Hrvatska
69. KORAJKIĆ, Jasmin 23.10.1982 Bijeljina Švedska
70. RIZVIĆ, Hasan 18.1.1984 Zenica Slovenija
71. STAJIĆ, Bojan 9.1.1984 Sarajevo Srbija
72. VUKČEVIĆ, Dušan 14.11.1975 Sarajevo Srbija
73. AŠKRABIĆ, Ognjen 28.7.1979 Sarajevo Srbija
74. RATKOVICA, Branislav 27.7.1985 Gradačac Srbija
75. MIŠANOVIĆ, Nenad 11.6.1984 Bileća Srbija
76. LAZAREVIĆ, Nenad 4.11.1985 Bijeljina Švicarska
77. BEGIĆ, Mirza 9.7.1985 Bijeljina Slovenija
78. CVETKOVIĆ, Branko 5.3.1984 Gračanica Srbija
79. PRELDŽIĆ, Emir 6.9.1987 Zenica Turska
80. STIPANOVIĆ, Andrija 18.12.1986 Mostar Hrvatska
81. BATINA, Marko 13.3.1986 Visoko Hrvatska
82. ALISPAHIĆ, Edin 23.5.1988 Doboj Slovenija
83. SAVOVIĆ, Boris 18.6.1987 Trebinje Crna Gora
84. PITA, Dino 20.9.1988 Foća Švedska
85. STOJANOVIĆ, Nemanja 31.1.1989 Sarajevo Švicarska
86. KRALJEVIĆ, Filip 13.12.1989 Mostar Hrvatska
87. BUNIĆ, Duško 4.12.1989 Bihać Srbija
88. STANKOVIĆ, Nikola 27.12.1991 Sarajevo Danska
89. ALIHODŽIĆ, Fahro 25.8.1989 Vlasenica Engleska
90. HADŽIOMEROVIĆ, Igor 1.1.1992 Sarajevo Australija
91. ČUPKOVIĆ, Slaven 23.6.1988 Mostar Srbija
92. BAKOVIĆ, Boris 27.7.1988 Sarajevo Kanada
93. ILIĆ, Mile 2.6.1984 Tuzla Srbija

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: