Legenda KK Bosna se prisjetio bijega iz opkoljenog Sarajeva: Srbi su me zaustavili, htjeli su me opljačkati
Popularni Rašo je za srbijanski Kurir ispričao svoju životnu priču, a prisjetio se i traumatičnog iskustva prilikom napuštanja Sarajeva na početku agresije.
"Iz Sarajeva sam izašao kroz tunel za koji se tvrdilo da je zatvoren, i to autom venecijanskih tablica. Kad sam prešao na teritoriju koju su kontrolisali Srbi, zaustavili su me, valjda sa idejom da će nekom Italijanu da uzmu auto. Neko me je, međutim, prepoznao i prošao sam", prisjetio se Radovanović koji se tada preselio u Beograd.
Radovanović je u Sarajevo stigao kao 16-godišnjak 1972. godine i za Bosnu igrao sve do 1983. godine, a s nostalgijom je govorio o životu provedenom u Sarajevu.
"Deset godina sam tamo proveo, nije malo. Bosna kao klub i ja smo rasli zajedno. Trebalo je vremena za sinergiju grada, uprave, tima i navijača. Kad smo to dobili, počeli su i rezultati. U Skenderiji je bilo milina igrati, posebno u velikoj sali. Uvijek puno. A znaš li da su Zetru napravili zbog nas košarkaša? Skenderija je bila hala za sve, pa su nas često selili u malu salu zbog sajmova, trenirali smo po parketu ispod koga je led za klizače... Svašta je bilo. I onda se izgradi druga hala, kako bismo imali gdje na miru da treniramo i igramo. Mnogo volim obje, pregršt lijepih trenutaka sam u njima imao", prisjetio se Radovanović.
Iako je osvojio devet medalja s najvećih takmičenja u dresu Jugoslavije, titula prvaka Evrope s Bosnom mu je posebno draga.
"Odemo u Grenoble. Za večerom, dan pred meč, popio sam dva gutljaja Coca-Cole, poslije čega je limenka bila prazna. Boša me je vidio i shvatio da je pokvarena. Cijelu noć i sutra sam imao visoku temperaturu. Primio sam tri infuzije i odigrao! Kako, čovječe, da ne igram?! To je meč naše generacije, kruna priče! Odigrao sam i poslije utakmice se osjećao kao da me je voz pregazio. I po tome smo bili drugačiji od ovih danas. Sad kihnu dva puta i kažu: 'Treneru, bolestan sam, ne mogu da treniram dan, dva...'", kazao je Radovanović.
U Sarajevo se nakon završetka košarkaške karijere vratio 1990. godine.
"Sve što sam zaradio investirao sam u Sarajevu. U to vrijeme Bosna i Hercegovina je jedina dobila dozvolu da otvori privatnu kliniku i ja sam na Ciglanama otvorio prvu zubarsku ordinaciju. Radili smo sve, pred početak rata imali smo čak i hitnu pomoć, koja je rješavala hitne slučajeve. Povezali smo se s Medicinskim fakultetom i dvije stolice su bile namijenjene studentima stomatologije za praksu. Supruga je imala butik", prisjetio se Radovanović koji često dođe u Sarajevo gdje, više puta je istakao, bude uvijek srdačno dočekan.
