{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Dijete Bosne, legenda Partizana: 15. godišnjica smrti Harisa Brkića

15.12.2015. u 19:00
131
29
Dijete Bosne, legenda Partizana: 15. godišnjica smrti Harisa Brkića
131
 
Prije tačno 15 godina prestalo je da kuca srce jednog od najvećih talenata s prostora bivše Jugoslavije u posljednjih tridesetak godina, Harisa Brkića.
Haris je svirepo ubijen ispred dvorane Pionir, iste one dvorane koja mu je bila drugi dom. Dvorane u kojoj je cijela košarkaška Evropa mogla da vidi nešto neponovljivo - "Harisov ulaz". Niko bolje nikada nije izvodio taj dvokorak kao on. Brkić bi prilikom dvokoraka jednom nogom dva puta naskakao, što je bunilo sudije, no kasnije se opsežnim analizama utvrdilo da je sve po pravilima košarkaške igre.

15 godina ne znamo istinu



Još uvijek nepoznati počinilac pucao je u Harisa 12. decembra nakon večernjeg treninga Partizana, a tri dana kasnije iz beogradskog Kliničkog centra stigla je vijest da vječiti pobjednik nije uspio dobiti najvažniju bitku, onu za život.

Već 15 godina se svakog 15. decembra postavlja uvijek jedno te isto pitanje: ko je ubio Harisa Brkića? I već 15 godina ne znamo istinu.



A sva magija je počela u Sarajevu. Košarkaški genije se rodio 24. jula 1974. u glavnom gradu naše države i prošao je sve omladinske selekcije Bosne, zajedno sa Ovčinom, Abazom, Bosnićem... Sanjao je da zaigra za prvi tim Studenata, no po odlasku sa kadetskom reprezentacijom SFRJ u Grčku na U16 Evropsko prvenstvo nije se vratio u Sarajevo, te je s ocem Ismetom i majkom Radmilom preselio u Beograd.

Sa 17 godina potpisao je profesionalni ugovor s Partizanom, a nakon posudbe u čačanskom Borcu, od 1993. do 1999. je svojim potezima u crno-bijelom dresu izluđivao protivnike. Sezonu 1999/2000 proveo je u Budućnosti, da bi se potom vratio kući. Iako je rođen i odrastao u Sarajevu, ipak je Beograd smatrao za svoj dom. Odigrao je samo tri meča u sezoni 2000/2001 za Partizan prije nego je svirepo ubijen s dva hica u glavu.

Gostovanje Bosni 1999. godine



Gledao sam uživo skoro sve velike majstore današnjice, na desetine NBA igrača, no niko nikada nije ostavio utisak na mene kao Haris. I "Harisov ulaz".



S Budućnosti je gostovao u Sarajevu svojoj prvoj ljubavi, Bosni, u Skenderiji 1999. godine i još uvijek pamtim njegove riječi.

"Sarajevo je moj grad, ovo je moja dvorana. Ovdje sam počeo, ali mi je neugodno jer sam ovdje za neke četnik, a u Beogradu sam Turčin".

Istina, Harisa neki nisu voljeli u Sarajevu, dok su ga Delije, navijači Crvene zvezde, mrzili iz dna duše i nazivali "Turčinom" iz dva razloga - jer se zove Haris i jer je redovno zatrpavao koš crveno-bijelih.

Navodno, imao je veliku želju da se vrati i da ispuni svoj dječački san - da zaigra za Bosnu. No, to nikada nije dočekao. U 26. godini, 15. decembra 2000. godine je prestalo da kuca srce osmog strijelca Partizana svih vremena sa 3.709 poena.

"Kada bi uhvatili ubicu, pitali bismo ga samo jedno - zašto? Zašto nam je upucao dijete? Šta je moglo da bude razlog? Za Harisa niko nikada nije imao ružnu riječ, bio je druželjubiv, svi su ga voljeli", izjavio je prije nekoliko godina neutješni otac Ismet.



Bosna, Partizan, Borac Čačak i Budućnost čuvaju uspomenu na njega kroz tradicionalni Memorijalni košarkaški turnir za mlađe kategorije. Kamo sreće da do tog turnira nikada nije došlo.

Ovako, ostaje nam samo da se nadamo da će pravda pobijediti i da će Brkićev ubica biti uhapšen, a istinskim ljubiteljima košarke ostaju samo stihovi "Otiš'o si Harise, ostala je tuga...".

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: