Oštar start
0

KOLUMNA / Amar Osim - brko s druge galaksije?!

Piše: Bakir Tiro
Rijetki su treneri koji u jednoj sezoni, za samo nekoliko mjeseci, od kluba i ekipe u raspadu mogu napraviti "nešto“. Naprotiv, vratiti je u vrh fudbala svoje zemlje, pa bila ona i slabašna Bosna i Hercegovina, istinsko je čudo! Jedini u BiH koji je to uspio dva puta je Amar Osim, sin Ivice, igračkog i trenerskog velikana "loptanja“ na ovim prostorima.

Fudbalski klub Željezničar kojem je Osim stariji, popularno zvani Strauss sa Grbavice, udario najjače temelje danas egzistira na inteligenciji, trenerskom umijeću i pedanteriji Osima mlađeg.

Dani grbavičkog ponosa

U danima kada stanovnici sarajevskog naselja Grbavica proslavljaju 14 godina od oslobađanja, emotivno prisjećaju se strašnih tortura koje su doživljavali od 1992. do 1995. godine, njihov ponos Željo opet, nakon nekoliko godina, igra dobro. Bori se za trofeje na dva fronta, u prvenstvu i Kupu BiH. Grbavicom ponovo odjekuje Željina pjesma. Djeca u plavim dresovima igraju "lopte“ ispred zgrada, u parkovima, na igralištima. Popularnoj "dolini ćupova“ navijači su se vratili u ogromnom broju. A, u isto vrijeme prošle godine, Željine utakmice prosječno gledalo je jedva dvije, tri hiljade gledalaca. Život i fudbal bude se na Grbavici, naselju i stadionu koji je bio linija fronta u minulom, ne daj Bože, nikad ponovljenom ratu na tlu gdje dišemo.

Krv nije voda

Ljetos prošle godine Željo je vidao rane od loše sezone. Situacija je bila bezizlazna. Bivša Uprava nije imala rješenje kako lokomotivu vratiti na pravi put. Došao je trenutak odluke. Nešto ranije, u grad se vratila živa legenda našeg fudbala, Ivica Osim. Ostavio je neizbrisiv trag i u dalekom Japanu, gdje je trener bio i Osim mlađi. I on se vratio u svoj grad, te odlučio se vratiti i svom Želji. Onom Želji u kojem je igrao neposredno prije ratnih strahota na Grbavici. Onom Želji kojeg je prije nešto manje od deceniju vodio na maestralan način, osvajavši titule prvaka i Kupa BiH.

Amar je tada pokazao da je pred njim uspješna trenerska karijera. Većini je bilo jasno da "krv nije voda“, da je od oca naslijedio fudbalsku doktrinu, inteligenciju i vrhunsko znanje. Većini, ali ne i zlobnicima! Istina, kako u Sarajevu i na Grbavici mnogi žargonski kažu "Amar će trebati još mnogo pure pojesti da bi bio kao otac“. Međutim, na dobrom je putu, a ima i od koga i šta naučiti. Na prostorima BiH već je napravio puno.

Demantirao kompleksaše

Prije svega, demantirao je mnoge koji su osporavali njegov trenerski kvalitet. Dušebrižnici, koji iz svojih kompleksa uspješnima u ovoj državi traže mane, konstruirajući svoje priče iako one nemaju veze sa istinom i pameću, govorili su kako "za njega posao odrađuje tata“. Pa, kada su uvidjeli da je i to besmisleno, Amaru su "prebacivali“ da je neozbiljan za svoje godine, da ne živi kako bi trebao, itd… Ko biva, oni znaju bolje i u fudbalu i u životu?! Takvi su prvaci! No, u izmišljanju i "mahalanju“. Rade? Ništa!

Za razliku od zlobnika, Osim mlađi bio je i opet bi mogao biti fudbalski prvak Bosne i Hercegovine. Možda mnogi ne kontaju, ali i u Amarovim poimanjima fudbala ima mnogo očevog. Odmjeren je u izjavama, mudar. Kaže sve što misli, ali na način kojeg mnogi ne shvataju. Zato je uspješan. Zato njegove kolege sa klupa protivničkih ekipa protiv Osimovog Želje sve češće teren napuštaju pognute glave. Sa igračkim kadrom koji i nije vrhunski svojom mudrošću "Strauss junior“ dobija rivale i na gostujućim terenima. Samo sezonu ranije bila je to (ne)moguća misija "plavih“.

Mislio i na Željinu djecu

Prihvativši se ponovo posla na Grbavici Osim je doveo igrače koje su mnogi sa podsmjehom gledali na treninzima i pripremama. Ispostavilo se da je i u tu razmišljao korak ispred svih. Selektivno angažirao je profile fudbalera neophodnih za igru koju je naumio forsirati u tekućem šampionatu. Kao pun pogodak pokazala se kupovima "vetrana“ Alena Mešanovića, trenutno prvog strijelca Premijer lige BiH. Lazar Popović, Milan Ćulum, Nedžad Serdarević, Elvis Mešić, Jadranko Bogičević i drugi, kao i povratak Harisa Bešlije iz Zvijezde, za sada, opravdavaju epitet pojačanja.

Osim se nije kockao ni u stručnom štabu. Bez kompleksa uloge njegovog asistenta prihvatio se Dino Đurbuzović, dokazani, iskusniji trener. Osim je išao do u detalje, pa nije zaboravio ni Željinu djecu, te je za trenera golmana imenovao Adnana Gušu, nekadašnjeg A reprezentativca BiH. I detalji su njegova prednost u odnosu na ostale. Malo bi ko mislio na to i usudio se uraditi što je Osim učinio prije meča u Širokom Brijegu. Posudio je lopte od najljućeg rivala Sarajeva. Posudio, jer sa istim loptama igra Široki. Njegovi igrači trenirali su sa njima prije meča, a potom i pobijedili na Pecari.

Apsolutni vladar tima

I ono što je najvažnije, apsolutni je vladar svog tima. U posao mu se niko ne može petljati i to veoma dobro znaju svi. Upravo je to problem mnogih kvalitetnih trenera u ovoj zemlji. Padaju pod pritiskom moćnika koji vode klubove. Amaru Osimu jednom se slično desilo. Napustio je tada Želju. Čelnici kluba, od kojih su mnogi bili na funkcijama i u njegovom prvom mandatu, naučili su lekciju. Uvidjeli su kako je potencijal. Ima rezultate i neophodan je u mozaiku Željezničara na putu povratka na staze stare slave.

Dakle, sve je skoro isto kao prije nepunih deset godina, kada je Amar prvi put Želju dizao iz pepela. Ima i manjih razlika, barem onih u Osimovom imidžu, brkovima koje nije imao prije deceniju. Ukoliko u Španiji Real zovu "galaktikosima", u BiH je Amar Osim, nesporno, trener s druge galaksije. Baš kao u jednom od crtanih filmova gdje "brko s druge galaksije" čini čuda?!