Novo istraživanje
4

Mozak majmuna pokreće ruku robota

Sarajevo-x.com
Majmuni su u stanju kontrolisati (tj. pomjerati) ekstremitete robota koristeći se snagom svojih misli, izvijestili su naučnici.

Nova istraživanja su pokazala da su životinje u stanju hraniti se koristeći protetske udove, koje kotrolišu uz pomoć moždanih aktivnosti.

Eksperiment se sastojao u tome što su male sonde, širine ljudske dlake, bile ubačene u majmunov primarni motorni korteks – dio mozga koji kontroliše kretnje.

Objavivši tekst u žurnalu "Nature", autori su izjavili da bi rezultati njihovog rada mogli u mogome pomoći paralizovanim i osobama sa raznim vrstama amputacija.

Glavni istraživač dr. Andrew Schwartz sa Univerziteta u Pittsburghu je izjavio da istraživači počinju shvatati način na koji mozak djeluju koristeći se posebnom tehnologijom koja djeluje na principu rada moždane aktivnosti.

“Što više razumijemo mozak, više ćemo biti u mogućnosti tretirati širok opseg oboljenja mozga, od Parkinsonove bolesti i paralize pa do eventualno Alzheimerove bolesti i mentalnih oboljenja.

Sa sondama ubačenim u motorni korteks, kompjuterski softver je iskorišten kako bi dešifrovao moždane električne impulse i preveo ih u pokrete posredstvom ruke robota.

Ekstremitet je bio pripojen kao ljudska ruka i sastojao se od “hvataljke” koja je imitirala pokrete ruke.

Nakon treniranja, dva majmuna – čije su ruke bile zavezane – su uspjeli koristiti protetičke udove kako bi se nahranili marshmallowom i djelićima voća. Istraživači su izjavili da su njihovi pokreti bili fluidni i prirodni.

Majmuni su bili u stanju koristiti se mozgom i kontinuirano mijenjati brzinu i smjer ruke i hvataljke. Istraživanja su pokazala da su se majmuni odnosili prema rukama robota kao prema dijelovima svoga tijela. Uspješnost eksperimenta je ocijenjena sa 61%, prenosi BBC.

Dr. Schwartz je izjavio da je istraživanje demonstriralo visok nivo preciznosti, vještine i sposobnosti učenja.

“Majmun uči najprije promatrajući pokret, koji aktivira moždane ćelije i koji njemu daje osjećaj da on sam pokrete izaziva. Mnogo nalikuje sportskom treningu, gdje treneri uče atletičare da najprije zamisle kako izvode pokrete koje žele izvesti”, zaključio je dr. Schwartz.