Neke od najpopularnijih destinacija za odlaganje kompjuterskog otpada su Kina, Indija i Nigerija. Za proizvođače otpada i za one kojima je posao da ga recikliraju i do 10 puta je jeftinije da ga prebace na otpad u Kinu, nego da se propisno pobrinu i recikliraju ga kod kuće.
[SLIKA]2[/SLIKA]Projektovana vrijednost industrije "e-otpada" za 2009. godinu jeste 11 milijardi dolara. Zato zemljama trećeg svijeta i ne pada tako teško primanje e-otpada sa zapada.
Kompjuteri su mnogo više nego gomila plastike i žica. Oni u sebi sadrže i mnoštvo veoma vrijednih metala uključujući zlato. Jedna tona kompjuterskog otpada u sebi sadrži više zlata nego 17 tona zlatne rude. Matične ploče i kartice mogu biti i do 40 puta bogatije bakrom nego što je slučaj sa tipičnom rudom bakra.
Zbog ovoga radnici u e-deponiji u kineskom gradu Guiyu, pažljivo sortiraju kompjuterski hardver i otapaju najvrjednije dijelove.
Ipak, ova priča ima i drugu stranu medalje. U računarskom otpadu se ne nalaze samo vrijedni metali. Olovo, živa i kadmij su najtoksičnije supstance koje se nalaze u kompjuterima. Kada se otope, ispuštaju dodatne toksine u zrak, zemlju i vodu.
Iako zemlje u razvoju povremeno pokušavaju zabraniti dovoženje e-otpada, posao reciklaže je često od vitalnog značaja za lokalnu ekonomiju. Neke kineske deponije za reciklažu zapošljavaju i preko 100 hiljada osoba. U gradu Guiyu, radnik u prosjeku zaradi između 2 i 4 dolara dnevno rastavljajući nekada nov kompjuter.