"Virus Internet represije" se proširio sa šačice, na više desetina zemalja, tvrdi AI.
"Kineski model Interneta, koji dozvoljava ekonomski rast, ali ne slobodu govora i privatnosti, postaje sve popularniji. Od malog broja zemalja koje su se ponašale represivno, danas ih sve više blokiraju stranice i hapse blogere", rekao je Tim Hancock, direktor kapanje za slobodu govora na Internetu pri AI.
"Ukoliko ne reagujemo odmah, Internet bi se mogao toliko promijeniti, da ga ne bismo prepoznali u sljedećih nekoliko godina."
Sve više vlada kontrolišu šta ljudi rade i gledaju na netu, a velike internet kompanije, u pokušaju da prošire svoja tržišta slažu se i podržavaju takvo ponašanje".
Prema izvještaju "Open Net Initiativea", najmanje 25 % zemalja državnim zakonom filtriraju sadržaje. Te zemlje, između ostalih uključuju: Azerbejdžan, Bahrein, Burmu, Etiopiju, Indiju, Iran, Maroko i Saudijsku Arabiju.
Filtriranje stranica je samo jedan vid internet represije i to (na žalost) onaj najblaži. U posljednje vrijeme sve su češća gašenja web siteova i zatvaranje internet kafea.
22-godišnji egipatski bloger Abdul Kareem Nabeel Suleiman, osuđen je na četiri godine zatvora u februaru zbog vrijeđanja islama i narušavanja reputacije predsjednika Egipta.
U Siriji, student Mesud Hamid je na net postavio fotografije kurdskih učenika koji zahtijevaju jednaka prava. Nedugo zatim je uhapšen u učionici dok je polagao ispit.
"Maltretirali su me. Godinu i tri mjeseca proveo sam u ćeliji metar-sa-dva. Za to vrijeme ni jednom nisam vidio sunce". Hamid je nakon toga pobjegao u Francusku.
Kuba, Egipat, Tunis. Sve su to poznate destinacije za godišnje odmor i provode. No te zemlje su poznate i po zatvaranju blogera i novinara. Da bi zaštitili identitet, nije dovoljno samo da ne pišu ništa što bi ih moglo inkriminirati. Moraju se bukvalno skrivati, jer pravo na privatnost tu ne postoji.