Ovaj period odgovara zori svemira otprilike 400 godina nakon Velikog praska. Opservacije koje je vodio Univerzitet u Cambridgeu sugerišu da ova kolosalna crna rupa "jede svoju galaksiju do smrti".
Vjeruje se da masivne crne rupe nastaju od ostataka gigantskih zvijezda nakon što one prođu kroz proces poznat kao gravitacijski kolaps.
Prema konvencionalnim modelima, crna rupa obično ima masu oko sto puta veću od mase Sunca, međutim, ono što je najviše zbunilo eksperte je neobično masivna masa crne rupe, koja je nekoliko miliona puta veća od mase našeg Sunca.
Da bi crna rupa postala supermasivna, potrebne su milijarde godine. Ovdje se postavlja pitanje kako crne rupe nastaju i šire se u tako kratkom vremenu. Istraživači vjeruju da rezultati impliciraju alternativne puteve za formiranje crnih rupa.
"Vrlo je rano u svemiru vidjeti ovako ogromnu rupu, tako da moramo razmotriti druge načine na koje bi mogle nastati", rekao je vodeći autor, profesor Roberto Maiolino.
Primjera radi, one bi mogle nastati kao prilično masivna "stvorenja", a mogle bi imati i sposobnost da apsorbuju materiju pet puta brže nego se ranije mislilo.
"Veoma rane galaksije su bile izuzetno bogate gasom, tako da su predstavljale bife za crne rupe", dodao je Maiolino.
Drevna crna rupa brzo troši materiju iz svoje galaksije domaćina nazvane GN-z11. Opservacije otkrivaju da ova galaksija emituje intenzivno zračenje iz energetične crne rupe u svom centru.
GN-z11 je kompaktna galaksija koja je oko stotinu puta manja od našeg Mliječnog puta. Kada crne rupe aktivno konzumiraju, one izbacuju gas izuzetno brzim tempom, nalik ultra brzom vjetru. Ovaj "vjetar" ima potencijal da zaustavi proces formiranja zvijezda, što postepeno dovodi do nestanka galaksije.
Istovremeno, on predstavlja prijetnju samoj crnoj rupi, jer prekida izvor opstanka crne rupe.
Maiolino ističe moć satelita James Webb.
"Ovo je nova era, ogroman skok u osjetljivosti, posebno u infracrvenom spektru. To je kao nadogradnja teleskopa Galileo modernom tehnologijom preko noći. Prije nego je Webb počeo s radom, mislio sam da svemir možda i nije toliko zanimljiv kada idete dalje od onog što smo mogli vidjeti pomoću teleskopa Hubble. No, to uopće nije bio slučaj, svemir je velikodušan u onom što nam pokazuje, a ovo je samo početak", zaključio je Maiolino.
