Osmi mart – dan kojem se najviše raduju vlasnici lokala, zlatari i cvjećari. Osmi mart samo je još jedna šarena laža. Društvo nam je daleko doguralo ako ovaj praznik moramo slaviti iz njegovih pravih razloga - budimo barem za Osmi mart ljubazni prema ženama. A kako to u stvari izgleda? Kupovina poklona za Osmi mart može se pretvoriti u noćnu moru. Zavisite od količine novca u džepu, limitiranog izbora gdje se morate odlučiti između nečega skupog ili nečega beskorisnog i stvarno vam treba biti sretan dan ako uspijete da naletite na nešto korisno, šarmantno i ne pretjerano skupo. Ako uzmete u obzir da treba kupiti nešto ženi, djevojci, majci, nani, sestri, punici, jetrvi, svastici,ljubavnici, onima kojima idete u goste, Osmi mart postaje trauma svoje vrste kao i svaki drugi uništeni praznik. U isto vrijeme propadajuća društvena preduzeća pripremaju prigodnu zakusku uz odavanje počasti svojim radnim koleginicama poklanjajući im jedan cvijet i eventualno nekakav poklončić, jer, znate, nema se. Svi će pojesti po malo i popiti malo više, tek da se zna da je praznik proslavljen. U vezi sa cvijećem povezana je i jedna od najtužnijih osmomartovskih priča. Naime, barem dva dana prije, po ulicama se pojavljuju brojne žene koje prodaju cvijeće i tamo će ostati sve dok ne ode i posljednji karanfil negdje kasno osmog marta uvečer. Njihov je postupak možda i najdirljiviji momenat osmomartovskog društvenog fenomena. Pa zar ne bi trebalo zabraniti da žene rade 8. marta - ne u službenom smislu već onako iz štosa?
Na televiziji sve rjeđe i rjeđe pokoja riječ o Rozi Luksemburg i Klari Cetkin, štrajkovima i borbi za pravo glasa žena. Tradicionalni, stereotipni i patrijarhalni obrasci su često glavna prepreka u ostvarivanju suštinske rodne ravnopravnosti. Žene nisu poželjne kao radna snaga, jer su opterećene brigom za djecu i porodicu, koriste porodiljska odsustva, te time opterećuju poslodavce i smanjuju profit. Već su i javno poznati slučajevi gdje žene koje ostanu u drugom stanju dobijaju otkaze od strane svojih poslodavaca. Naravno, tu je i sveprisutni mobing na poslu.
Svaka četvrta žena u Bosni i Hercegovini žrtva je nasilja, a svaka deseta je to doživjela u posljednjih godinu dana. Psihičkom nasilju najčešće su izložene mlađe žene, a počinitelji su najčešći, nakon partnera, očevi pa potom prijatelji i nepoznate muške osobe. Zakonska regulativa i prava koja imaju ostaju samo mrtvo slovo na papiru. Muškarci nisu naši zaštitnici, da jesu, od koga bi nas onda štitili?
@opa
Ja ne vidim da sam igdje napisala "Osmi mart je - samo danas budite fini prema zenama, bla, bla, bla.."
Znam da ga neke zene "obiljezavaju"pa je cestitanje istog samo odraz kulture.
Uostalom, ja sam jucer pisala o svom stavu sto se tice ovog praznika, pa cu kopirati taj komentar da ne bih bila pogresno shvacena.
Udvarajte se malo svojoj ženi – kao da vam nije žena, kao da vas ne voli, kao da ima nekog drugog, kao da može da bira. A žena nije nezahvalna. Na tu pažnuju ona će odgovoriti sa mnogo dobrote – kao da vas voli, kao da nema drugog, kao da ne može da bira.
Svim damama, i onima koji se tako osjecaju, sretan 8.mart.
Osmi mart – dan kojem se najviše raduju vlasnici lokala, zlatari i cvjećari. Osmi mart samo je još jedna šarena laža. Društvo nam je daleko doguralo ako ovaj praznik moramo slaviti iz njegovih pravih razloga - budimo barem za Osmi mart ljubazni prema ženama. A kako to u stvari izgleda? Kupovina poklona za Osmi mart može se pretvoriti u noćnu moru. Zavisite od količine novca u džepu, limitiranog izbora gdje se morate odlučiti između nečega skupog ili nečega beskorisnog i stvarno vam treba biti sretan dan ako uspijete da naletite na nešto korisno, šarmantno i ne pretjerano skupo. Ako uzmete u obzir da treba kupiti nešto ženi, djevojci, majci, nani, sestri, punici, jetrvi, svastici,ljubavnici, onima kojima idete u goste, Osmi mart postaje trauma svoje vrste kao i svaki drugi uništeni praznik. U isto vrijeme propadajuća društvena preduzeća pripremaju prigodnu zakusku uz odavanje počasti svojim radnim koleginicama poklanjajući im jedan cvijet i eventualno nekakav poklončić, jer, znate, nema se. Svi će pojesti po malo i popiti malo više, tek da se zna da je praznik proslavljen. U vezi sa cvijećem povezana je i jedna od najtužnijih osmomartovskih priča. Naime, barem dva dana prije, po ulicama se pojavljuju brojne žene koje prodaju cvijeće i tamo će ostati sve dok ne ode i posljednji karanfil negdje kasno osmog marta uvečer. Njihov je postupak možda i najdirljiviji momenat osmomartovskog društvenog fenomena. Pa zar ne bi trebalo zabraniti da žene rade 8. marta - ne u službenom smislu već onako iz štosa?
Na televiziji sve rjeđe i rjeđe pokoja riječ o Rozi Luksemburg i Klari Cetkin, štrajkovima i borbi za pravo glasa žena. Tradicionalni, stereotipni i patrijarhalni obrasci su često glavna prepreka u ostvarivanju suštinske rodne ravnopravnosti. Žene nisu poželjne kao radna snaga, jer su opterećene brigom za djecu i porodicu, koriste porodiljska odsustva, te time opterećuju poslodavce i smanjuju profit. Već su i javno poznati slučajevi gdje žene koje ostanu u drugom stanju dobijaju otkaze od strane svojih poslodavaca. Naravno, tu je i sveprisutni mobing na poslu.
Svaka četvrta žena u Bosni i Hercegovini žrtva je nasilja, a svaka deseta je to doživjela u posljednjih godinu dana. Psihičkom nasilju najčešće su izložene mlađe žene, a počinitelji su najčešći, nakon partnera, očevi pa potom prijatelji i nepoznate muške osobe. Zakonska regulativa i prava koja imaju ostaju samo mrtvo slovo na papiru. Muškarci nisu naši zaštitnici, da jesu, od koga bi nas onda štitili?
U mojoj zgradi, koja ima pet haustora, snijeg čisti samo jedan stariji čovjek,i ništa ne bi bilo neobično da unutar tih pet haustora, kad se sve zbroji, nemamo makar deset besposlenih momaka u punoj snazi.
Besima ne pravdam, ali s obzirom da je novinarstvo svedeno na copy - paste moram prokomentarisati. Dakle, nakon što su čovjeku došli popisati kvadraturu stana on je "presvratio" i koliko ja znam prva zamisao je bila da raznese sebe zajedno sa stanom i da na taj način banci ostane devastiran stan. U tom trenutku nije sigurno ni pomišljao na komšije i eventualnu štetu na njihovim stanovima. Puno je Besima u Sarajevu, odnosno slučaja "žirant sam i otpaćujem kredit". Potez mu svakako nije bio najsuvisliji ali totalno je glupo ostavljati osuđujuće komentare jer ni sami ne znamo kako bi postupili u ovakvoj situaciji. Mpžda ne bi bombu bacali ali sigurno ne bi bili ravnodušni.
1 mart 1992. godine je datum upisan zlatnim slovima u hiljadugodišnju historiju Bosne i Hercegovine.
To je dan kada su se bosanskohercegovački građani dvotrećinskom većinom na referendumu izjasnili za suverenu i samostalnu BiH, pri čemu se naša država tada svrstala među 190 nezavisnih država svijeta.
BiH je svoju nezavisnost skupo platila dočekavši prve tri godine pod opsadom i blokadom, izložena masovnim i gnusnim zločinima protiv čovječnosti i genocidu.
Masovni zločini imali su za cilj negiranje volje ogromne većine građana BiH koji su tačno prije 18 godina izabrali samostalnost, te ustavno i teritorijalno uređenje naše domovine. Zato podsjetimo se danas prije svega na sve naše patriote i sugrađane koji su u temelje nezavisnosti naše države ugradili svoje živote, ostavljajući nam u amanet obavezu da je poštujemo i očuvamo.
Svim građanima Bosne i Hercegovine i svim ljudima dobre volje koji nose BiH u svojim srcima, čestitam 1. mart Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
Žalosno je da je jedna ovakva muzička legenda morala da umre da bi se njegove pjesme ponovo oživljele ili da bi ga se kolege sjetile. Mada, Balaševićevu pjesmu o Kemici niko neće moći da nadmaši.
