Koliko smo mi Hrvati ponosan narod pokazuje i što svi naši nogometaši igraju u Hrvatskoj ligi. Da su htjeli, mogli su biti izbjeglice - igrati u Realu, Barceloni, Juventusu…, mogli su, da su đubrad, kao ovi Sirijci, tamo nametati svoje pasove, svoju kulturu, svoj tempo igre, mogli su i oni biti izbjeglice u bogatu Europu, plaćati porez, štojaznam, Monte Carlu ili Djevičanskim otocima, ali nisu, jer su ponosni Hrvati.
Hrvati Hercegovci nikad nisu napustili svoju rodnu grudu. Bilo im je teško, gore u onom kamenjaru, Up Under, koji može samo nahraniti poskoke, ali ne i ljude, ali nikad, doslovno nikad im nije palo napamet da odu od tamo, čak ni na hrvatsku obalu ili Zagreb, a kamoli u Njemačku.
Oni su ostali na kamenu i borili se. Borili se sa suncem, sa vjetrom, sa snijegom, sa kišom, sa pišom - jer je stalno izbacivao nova gladna usta – ali nikad nisu, a mogli su, otići otamo, otići, recimo, raditi u Njemačku, u novu kulturu, nove običaje, pa tamo zaraditi, kupiti Mercedesa, pa se vratiti u rodni kraj i preseravati se. Ali nisu, ostali su na gumnu i borili se protiv sunca, vjetra, snijega, kiše, piše, poskoka…
"Mnogi se u Evropi busaju da su kršćani, a ponašaju se suprotno. Mađarska politika je štetna i opasna. Zidovi neće nikoga zaustaviti i neće pomoći", rekao je Milanović.
Orbanova Mađarska se odriče veličanstvene Mađarske iz 1989, prve zemlje koja je probila gvozdenu zavjesu i pustila desetine hiljada ljudi iz Istočne Njemačke da se kroz Austriju domognu Zapadne Njemačke. Zaboravljena je sovjetska invazija Mađarske 1956. kada je 200.000 Mađara našlo utočište i slobodu u Zapadnoj Evropi. Mađarska je zaboravila koliko je sloboda kretanja značila građanima iz sovjetskog bloka. Oni su tu slobodu dobili poslije pada Zida. A sada Mađarska podiže zid.
Paralelno, vlasti u BiH će podržati povećanje akciza na duhan i alkohol koji će biti direktni prihodi fonda zdravstvenog osiguranja RS i fondova zdravstvenog osiguranja u FBiH i kantonima i Brčko Distriktu do kraja 2015. godine".
Ovo je za pozdravit pod uslovom da se realizuje na način kako je gore navedeno.
Evropi su potrebni veće jedinstvo, suvisla imigraciona politika svih 28 članica, obnova oklevetane evropske ideje. Kao što je rekla Laura Boldrini, predsjednica Donjeg doma italijanskog parlamenta: „Kada Mediteran postane groblje vrijeme je za novu Evropu, jer ovu niko ne može da voli. Vrijeme je za Sjedinjene Države Evrope.“
Zapitajmo se da li je Tomas Man volio ili mrzio svoj narod kada se putem britanskog BBC obraćao Nijemcima tražeći da se suprodstave Hitleru tokom Drugog svjetskog rata?
Zapitajmo se da li je Hana Arent voljela ili mrzila svoj narod kada je posle suđenja Ajhmanu ustvrdila da su jevrejski savjeti, s predumišljajem ili ne, pomagali nacistima da ih ubijaju?
Da li bilo koji Srbin koji spomene zločine u Prijedoru ili genocid u Srebrenici voli ili mrzi svoj narod?
Zapitajmo se da li Bošnjak koji misli da neko mora odgovarati za zločine nad Srbima u Srebrenici voli ili mrzi svoj narod?
Zapitajmo se da li Hrvat koji kaže da je Hrvatska vojska učestvovala u ratu u BiH voli ili mrzi svoj narod.
