Znate li za najudaljeniji otok u Hrvatskoj? Iza sebe krije izuzetno zanimljivu ratnu priču
Ukoliko se posmatra, Palagruža na prvi pogled ne djeluje pretjerano zanimljivo. Klisurasti greben sa izuzetno strmim obalama i dvije pješčane uvale manje-više je sve što se na otoku može i vidjeti. Naravno, tu je i svetionik koji onima željnim avanture nudi i smještaj odakle se pruža prekrasan pogled na Jadransko more.
"Najbliži naseljen otok jest Lastovo, udaljeno skoro 60 kilometara, a zbog izoliranosti svaki dolazak na Palagružu treba slaviti kao praznik", navodi se u turističkim brošurama.
Međutim, ovaj, na prvu ni po čemu poseban otok, iza sebe krije i zanimljivu ratnu priču koja seže u period Prvog svjetskog rata.
Naime, upravo je prostor oko ovog otoka bio poprište i bitke podmornica tadašnje italijanske vojske i austrougarske vojske.
"Vihor Prvog svjetskog rata doveo je italijansku vojsku prvi put do Palagruže u maju 1915. godine. Strpljenje austrijskih admirala je bilo sve manje i manje pa su odlučili što prije povratiti oteti otok te su u augustu uslijedila dva napada. Iako je u drugom napadu flota uništila svetionik i sve oko njega te natjerala Italijane na napuštanje, historijski značaj ima prvi napad 5. augusta kada je austrijska podmornica U5 potopila italijansku Nereidu", navodi stranica Zaboravljena Dalmacija koju vodi Igor Goleš.
Kako se objašnjava, austrijska podmornica U5 poslana je prema Palagruži jer je vojska dobila informaciju da se na tom dijelu nalazi italijanska podmornica.
"Ujutro, 5. augusuta u 5 sati i 13 minuta U5 podmornica u blizini obale je otkrila italijansku ratnu zastavu. Podmornica je bila zaklonjena stijenama, ali austrougarski zapovjednik Georg von Trapp je napravio krug te je na daljini oko 200 metara uočio italijansku podmornicu u fazi zarona. Von Trapp nije oklijevao, ispalio je prvi, a potom i drugi torpedo. Prvi torpedo je promašio cilj, ali drugi je pogodio Nereidu", pojašnjava se na stranici.
Niko od posade italijanske podmornice nije preživio, ali to nije spriječilo ratnu propagandu da ovaj sukob, bar kada je riječ o italijanskoj strani, predstavi kao herojski čin. Međutim, realnost je bila nešto drugačija, ali na nju je trebalo sačekati još nekoliko decenija.
Naime, pripadnici Jugoslavenske ratne mornarice 25. jula 1972. godine zaputili su se prema Palagruži kako bi izvukli ostatke Nereide. Izvlačenje podmornice planirano je u dogovoru sa Italijom pa su tako i italijanske ronilačke grupe učestvovale u ovom poduhvatu.
Već nakon prvog zarona, dogodilo se veliko iznenađenje. Jugoslavenski ronioci otkrili su da su oba torpeda podmornice bila u cijevima te da italijanska vojska nije imala priliku ni da reaguje na napad austrougarskih vojnika.
Ronioci su iz podmornice izvadili dijelove skeleta, dvoglede, kompase, boce za vino, razno posuđe i lule za pušenje. Na nekoliko lobanja primijetile su se i male rupe što ukazuje na moguće samoubistvo.
Svi ostaci smješteni su u kutije te su prekriveni italijanskom zastavom. Dopremljeni su u splitsku luku odakle su dalje italijanskim brodom prebačeni u domovinu gdje su i sahranjeni.
