{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Sarajka Marina Tošić u Izraelu promoviše bosanski melos: Sevdalinke su dio mene

10.11.2014. u 18:14
273
68
Sarajka Marina Tošić u Izraelu promoviše bosanski melos: Sevdalinke su dio mene
273
Marina Tošić, Sarajka koja trenutno živi i radi u Tel Avivu u Izraelu, majstorica je na arapskoj lutnji, kao i autorica prve knjige na engleskom jeziku o ovom instrumentu. Svoj je život u potpunosti posvetila muzici, koju je shvatila svojom misijom, a ovo je njena životna priča.
Marina Tošić je u Sarajevu išla u Nižu muzičku školu "Dr. Vojislav Vučković", gdje je svirala klavir, no u razgovoru za Klix.ba priznaje kako se nije mogla pohvaliti velikim uspjesima. Kroz smijeh govori kako smatra da je razrede prolazila jer je bila "mala i simpatična", a ne zato što je bila dobra učenica.

Nakon završene Umjetničke škole u 18. godini odlazi u Poljsku. U Sarajevo se vratila poslije završenog magisterija, a ubrzo nakon toga, početkom rata u BiH, odlazi u Izrael, gdje sasvim slučajno otkriva arapsku lutnju (lautu), koja se zove oud, te se intenzivno počinje baviti muzikom.

"Taj mi je instrument pomogao da upoznam razne zajednice u Izraelu, Arape, Armence, kao i religiozne Jevreje porijeklom iz arapskih zemalja koji se bave orijentalnom muzikom te istražuju 'MAKAM - muzički sistem'", kaže Marina, koja je nakon nekoliko godina u Izraelu primljena na Odsjek ouda na Muzičkoj akademiji u Jeruzalemu, kao prva žena od osnivanja tog odsjeka.


Iz bosanskog melosa crpim inspiraciju



Marina danas radi kao slobodna umjetnica i podučava muziku, a kaže kako joj je to prilika da promoviše bosanski melos. Osim ouda, instrumenta koji joj je na prvom mjestu i njena profesija, svira još i violončelo, violu i saz. Njen partner Jacob je također muzičar te skupa rade na dosta projekata.

"Bosanska muzika... sevdalinke... znam ih bezbroj napamet... to je dio mene. Čak imam i saz koji ponekad uzmem da sviram, pa zahvaljujući oudu (slični su to instrumenti) uspijevam odsvirati nešto. Sjećam se da sam sa bakom uvijek slušala radijsku emisiju 'Đerdan' i pamtila i riječi i melodije. I u kući se pjevalo, sa komšijama... A onda sam 'odrasla' i više nije bilo 'cool' - bože sačuvaj da nekome kažete da volite sevdalinke koje su bile u istoj vreći sa 'narodnjacima'... Svi su slušali rock i punk. Sada, naravno, iz bosanskog melosa crpim inspiraciju."


Marina, koja svira world music, zasnovan na arapskom stilu, uključena je u mnoge muzičke projekte, od savremene ozbiljne muzike kroz Izraelski forum kompozitorki, do perzijske i marokanske muzike.

"Izrael je veoma raznolika zemlja sa toliko različitih religija i ljudi, tako da uvijek postoji nešto novo i interesantno - i u muzici i u životu", kaže Marina u razgovoru za Klix.ba.

Tošić je autorica knjige "The Basics of Oud" za učenje o ovom instrumentu, koja je objavljena za američku izdavačku kuću "Mel Bey". Ovo je ujedno prva knjiga ove vrste na engleskom jeziku, koja je, kaže Marina, otvorila vrata "zapadnjacima" da počnu svirati, budući da je dotad ovakva literatura postojala samo na arapskom i turskom jeziku. Nakon toga su uslijedile tri knjige na hebrejskom u izdanju kuće "Chitori".


Više od suhe borbe za egzistenciju...



Na festivalu ouda u Tel Avivu 2013. godine Marina je predstavila koncert "Bosnian Blues" na kojem je svirala svoje kompozicije sa albuma "Oud In The Middle West", koji je izraelski Radio TLV proglasio jednim od 10 najznačajnijih muzičkih albuma za 2013. godinu.

Ove je godine bila pozvana da na manifestaciji "Festival Ladino Ha-Bima" zajedno sa prof. Eliezerom Papom predaje i održi muzički program iz BiH. Među sponzorima su bili Udruženje Jevreja bivše Jugoslavije, kao i predstavnici Ambasade BiH.

Za jedan od projekata Izraelskog foruma kompozitorki je komponovala numeru "San", prema snovima svojih prijateljica iz Bosne, danas razasutih po cijelom svijetu. Koncert je održan ovog ljeta u Tel Avivu.

"Važno mi je da slušatelji moje muzike dožive lijepe trenutke koji će ih potaknuti na razmišljanje i koji će možda uspjeti otvoriti nešto u njihovoj duši. Nije mi manje važno podučavati muziku - vidim u tome veoma važnu misiju. Posebno me raduje da odrasli ljudi dolaze učiti i razvijati svoje sposobnosti. Obično roditelji ulažu u svoju djecu, vode ih na balet, jezike, instrument.. a kada čovjek odraste, sve se to zaboravi. Vidim misiju u tome da odrasli počinju učiti muziku i to im obogaćuje život koji više nije samo suha borba za egzistenciju...", govori Marina.


O "aparthejdu u Izraelu"



Kroz sviranje ouda je naučila i arapski jezik, a kao studentica na akademiji je dobila posao da podučava i pomaže u učenju drugog studenta, Arapina, koji je slijep. Do dan danas su, kaže, odlični prijatelji.

"Na priče o aparthejdu u Izraelu o kojem konstantno čitam na internetu odgovaram: Cjelokupan studij mog prijatelja slijepog Arapina i moj rad za njega je finansirala država Izrael. Većina mojih profesora na Odsjeku za arapsku muziku su Arapi, plaćeni i tretirani jednako kao i Jevreji ili gostujući profesor iz Belgije...Tužno je da se koriste dezinformacije kako bi se ljudi huškali jedni na druge... Često radim i družim se sa arapskim, kao i sa jevrejskim muzičarima. Jednom sedmično u 'dvojezičnoj školi' zajedno podučavam i arapsku i jevrejsku djecu i to vidim kao misiju", priča Marina.

Na upit o tome kakva je sjećanja vežu za Sarajevo i koliko se zapravo sve promijenilo otkako je otišla, Marina kaže:

"Dolazim, ali ne baš često. Većina mojih prijatelja i članova porodice više nisu u Sarajevu..."

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: