Mile Kekin, Hladno Pivo
0

INTERVJU / "Nismo rođeni na dobroj lokaciji za R'n'R"

Razgovarao: Almir Panjeta
Zagrebački punk-rock band Hladno Pivo nastupiće u sarajevskom Domu mladih 23. oktobra, a isti dan članovi benda u BBI centru će se družiti sa fanovima na promotivnoj prodaji albuma 'Knjiga žalbe' i DVD-a 'Knjiga postanka'. Frontman 'Piva' Mile Kekin za Sarajevo-x.com govori o počecima benda koji je nedavno proslavio 20 godina na sceni, zgodama iz vremena kad je radio kao profesor njemačkog i engleskog jezika te predviđa da će se 'Hladno pivo' raspasti onda kad mu albumi postanu toliko zreli 'da više neće biti jestivi'.

Gledajući vaš koncert u Zagrebu za 20. godišnjicu Hladnog Piva bio sam prijatno iznenađen vidjevši masu publike mlađe od 20 godina koja skače i pjeva uz sve vaše pjesme. Da li je i vas to možda iznenadilo?

Nije. Da nismo računali na mladu publiku ne bi nikad radili koncert za 20 000 ljudi. Sumnjam da u Zagrebu ima toliko starijih fanova - što su to uopće stariji fanovi? - koji bi mogli napuniti toliku livadu. Uvijek je dobro imati mlađu publiku jer ih više stane u dvoranu. Bilo bi sranje da se plaća po masi odnosno kilaži.

Koja je po vašem mišljenju tajna formula po kojoj punk-rock bend na sceni može opstati više od 20 godina?

Teško je odgovorit iskreno na takvo pitanje, a da ne ispadne samohvala. Zato neću niti pokušati. Hvalit ću se. Jednostavno smo dobri. Imamo dobre veze u muzičkom biznisu, kreativne stiliste, a tu i tamo smo se znali i spotaknuti o dobru pjesmu. A previše smo gramzivi da se raspadnemo.

Čega se danas najradije sjetite s početaka benda?

Prvih pjesama, preslušavanja prvog dema kod Zokija u stanu. Tog osjećaja kad imaš nešto što si sam napravio, a da ne moraš poslije pustiti vodu. Također se sjećam kad sam prvi put vidio ljude u publici koji znaju tekstove. Strašan osjećaj.

Šta biste najradije zaboravili?

Kasnih povrataka praznih džepova jer su i klubovi bili prazni. I normalno onih razgovora sa članovima benda kojima sam trebati objasniti da će postati bivši članovi. Srećom se to rijetko događalo.

Kad ste počeli s bendom da li ste vjerovali da ćete 20 godina kasnije na Jarunu pjevati pred publikom koja se u to vrijeme nije ni rodila, ili je biti u grupi u to doba bio samo način da se lakše dođe do djevojaka?

Mislim da je velika prednost kad se krene sa 16, 17 godina jer tad uopće ne razmišljaš ni u o čemu. Jednostavno ti je dobro bti dio benda, dio neke ekipe koja ima svoju zajebanciju. Doduše nije ni da je odmagalo što se cura tiče...

Brojni kritičari su napisali, a čini mi se da ste i vi u nekom od intervjua to izjavili, da je 'Knjiga žalbe' najzreliji album Hladnog piva. Znači li to da su raniji albumi 'nezreli'?

Ne daj bože. Mi smo rođeni zreli. Samo što je svaki sljedeći album bio još malo zreliji. Raspast ćemo se tek onda kad nam album bude toliko zreo da će biti nejestiv, da kažem trul.

Kako gledate na muzičku scenu danas u Hrvatskoj i zemljama ex-yu?

S visine, a ponekad i sa strane.

Smatrate li se dijelom estrade?

Jok. Smatram se dijelom benda Hladno pivo. Ali mala je ovo zemlja pa se lako naći u prostoriji s estradnjacima, švercerima, šibičarima i drugim cijenjenim zanimanjima.

Pomislite li nekad kako bi izgledala vaša karijera i koliko biste novca imali na računu da ste sve isto prošli u nekoj zemlji Zapadne Evrope?

Pomišljao sam često. Normalno da ti je krivo kad čuješ recimo neki njemački kvazi punk rock bend koji prodaje milijune, a koji bi mogo pojest za doručak ali jebiga, krivi jezik. U jednom se trenutku čovjek pomiri s tim da možda nije rođen na najboljoj lokaciji za rocknroll.

Predajete li još njemački i engleski?

Ne. Već osam godina se bavim isključivo prodavanjem pjesama, magle i praznih priča. Ali držim diplomu na vidljivom mjestu. Zbog gostiju.

Kad ste predavali, kako su učenici na vas reagirali?

Znalo je biti par frajerčina koji su mi krenuli s nekim poluzajebanskim pristupom, ali bi ih odmah zašamar'o njemačkim aoristom i engleskim kondicionalom.

Imate li možda problema sa fanovima koji vas prepoznaju na ulici i znajući vas iz javnih istupa u kojima ste duhoviti odmah misle da se mogu zezat' s vama i zbijati šale?

Tko meni zbije šalu ja njemu izbijem zube (smijeh). Ma zezam se. Mislim da je bitno ne živjeti u skladu sa predodžbom koju ljudi imaju o tebi because you can't please everyone so you got to please yourself. Ako se neko ljuti što u svakoj situaciji nemam na lageru par dobrih fora i fazona to je njegov problem.

Na dodjeli nagrada 'Indexi' u Sarajevu Nini Badrić ste skandirali imitirajući sirenu: ' Ni-na-ni-na-ni-na...'. Da li vam je zamjerila?

Ma ne. Ne bi to radili da smo mislili da će se uvrijediti. htjeli smo nekako izraziti svoje frustracije što je ona dobila nagradu a ne mi. A možda smo i mi dobili. Tko će ga znat više. Ninu izuzetno cijenimo kao umjetnicu, osobu, pjevačicu i bla bla bla.

Koga najviše cijenite od pop izvođača s ovih prostora? Pa neš vjerovat ali 'Letu štuke' su mi recimo nešto bolje što se dogodilo na području popa. Dobar pop je prava umjetnost. Treba znat napravit pjesmu da bude pitka ali ne i plitka.

A iz 'svojih redova'?

TBF. Meni fakat drag i dobar bend. I Cinkuši. Etno punkeri. Vjerojatno ih ima još ali se nemrem sjetiti.

Postoji li folk pjevač ili pjevačica kojeg cijenite i uz čiju pjesmu naručite turu?

Iskreno rečeno ne. Ne izlazim na mjesta gdje sviraju narodnjaci jer ne nosim oružje. Kod nas u Zagrebu to nažalost ide ruku pod ruku. Jedino ih mogu čuti na svadbama, ali onda je glupo naručit turu jer bi ispo škrta pizda.

Gdje vidite sebe i bend 'Hladno pivo' za 10 godina?

U kombiju na solarni pogon kako lebdimo 10 cm iznad autostrade, izbjegavamo trenje i štedimo energiju. Presretni smo jer su nam javili da će sljedeća tri dana biti sunčano, što znači da će biti struje za svirke...