Michael Jackson na harmonici prijedorske djece koja ne gledaju kako se ko zove

Otišao je u Norvešku da završi magistarski studij Music Menagment, a magistrirao je u klasi najpoznatijih profesora "Neformalno muzičko obrazovanje u BiH kroz implementaciju norveških sistema" 2011. godine. Život u Norveškoj i nekoliko godina prije toga u Americi, promijenio njegov način razmišljanja i shvatio je kako je čovjek taj od kojeg kreću pozitivne promjene. Odlučio se vratiti u BiH i boriti da bude plamen promjene.

"Kada smo prije dvije godine počeli svirati čuo nas je direktor Aljoša Novaković koji je rekao kako moramo izaći na školsko takmičenje koje je tada bilo za mjesec dana. Izašli smo i pobijedili. Onda smo otišli na Međunarodni festival harmonike u Ugljeviku na koji dolaze vrhunski umjetnici i profesori iz Rusije koji kreiraju sliku umjetničke harmonike danas. Niko nije vjerovao u nas, ali djeca i ja smo vjerovali", prisjetio se.

Na festivalu je učestvovao orkestar iz Poreča koji su poznati pobjednici regionalnih takmičenja i tako su se ponašali. Vrijednost njihov opreme bila je oko 200.000 KM, dok su djeca iz Prijedora imale harmonike ukupno vrijedne 20.000 KM. I tu su bili potpuno nepoznati. Niko nije znao ko su oni, niti su čuli za njihovu školu ili mali grad Prijedor u BiH.

"Kada smo odsvirali svi su nam prilazili i pitali nas odakle smo, ko smo, gdje je grad iz kojeg dolazimo i lagano smo počeli dobijati publicitet i osvajati zlata", kazao je Zec ponosno.

Tri zlata

Uspjeh su ponovili na prošlogodišnjem takmičenju u Istočnom Sarajevu, te u Grazu. Svi imaju pohvale za njih i njihove originalne ideje za koje Zec kaže da se same stvaraju u njegovoj glavi poput božanske projekcije za koje je on samo kanal.

"Ljubav je presudna u svemu. Mi smo jedna porodica koja se voli, poštuje, dijeli sve. Oni su moja djeca i tako postupam prema njima. Razvio sam poseban sistem koji funkcioniše kod nas, a koji se ne uklapa niti u jedan sistem obrazovanja kroz koje sam ja prolazio. Ideja je da razbijemo predrasude o harmonici", kazao je.

Dječak pređe 100 kilometara da bi svirao

Vježbaju dva do tri puta sedmično i jednoj učionici. Kada Zec uđe u učionicu djeca ga dočekaju spremna (klupe sklonjene, stolice poredane, ozvučenje prikopčano) i s osmijehom, te mu daju energiju i kada je najumorniji ili loše raspoložen. Uživaju u zajedničkom vremenu. Nema ocjenjivanja niti kažnjavanja, samo poštivanje i dogovor, te pravilo da ako neko ne uvježba svoju dionicu tri puta zaredom biva isključen jer se smatra da ne poštuje ni sebe ni svoje kolege.

"U orkestar su svi dobrodošli i svi imaju priliku. Dolaze nam djeca i iz svih osnovnih i srednjih škola u Prijedoru i okolini, a imamo i dječaka iz Gradiške koji prelazi 100 kilometara i bez obzira na težak život i svog brata koji je bolestan, redovno vježba. To mi je najveći uspjeh i zadovoljstvo, pehari mi ne trebaju. Djeca to vole jer su tu jednaka i zajedno stvaramo promjene koje će biti vidljive kada stasaju u ljude", rekao je.

Nakon svakog časa imaju motivacione priče, a roditelji su zahvalni jer na svojoj djeci vide pozitivne promjene. Sada slijedi takmičenje u Puli i opet vjeruju da se mogu pokazati u najboljem svjetlu.

"Za Billy Jean smo imali pomoć. Osmislio sam pokret i otišao u Zagreb kod dirigentice Ane Marije koja mi je pomogla da to upotpunim. Sada uz zvuk i pokret tijela planiramo uključiti i glumu s instrumentima uz kompoziciju 'City Moments' koja govori o radnom danu jednog čovjeka ili djeteta. Vjerujem da ćemo uspjeti i sa ovim 'kršom' od harmonika u Puli. Želja nam je da odemo na svjetsko takmičenje jer bi to bila spoznaja da ima smisla i da su se sav trud i ljubav koje smo uložili isplatili", rekao je Zec.

Bez finansija

Finansije nemaju i za svako takmičenje se snalaze. Zec se trudi da što manje optereti djecu i njihove roditelje, pa sam obavlja pozive privrednicima koji su im pomogli i dali novac. Direktor Novaković pomogao im je koliko je mogao, ali je uz to morao naći još 22 osobe kako bi otišli na takmičenja. Ovaj put, pomoć su im obećale i prijedorske vlasti u iznosu od 1.000 KM.

"To je jedna borba koja uključuje dosta poziva i molbi, ali da nije sponzora ne bi mogli otići. Privatnici iz sve tri etničke grupe su učestvovali jer su u orkestru djeca iz svih etničkih grupa, a meni su sva djeca ista i ne dijelim ih po ničemu. Mi smo svi jednaki", rekao je.

Oni su promjena koju želimo

Koliko je ovaj orkestar doprinjeo Prijedoru govori činjenica da su upravo ova djeca njegov ambasador koji ga predstavlja u najljepšem svjetlu, ali i to da je interes za upis na "harmoniku" porastao.

"Ako nemamo odgovornost prema sebi i zajednici ne možemo biti sretni. U nama se svima nakupilo kolektivne patnje i nosimo tu bol. Pokazatelj su tužne pjesme koje slušamo i koje se stvaraju. Suosjećam se s njihovim roditeljima i tom djecom, ali znam da se iz toga može napraviti dosta više i oni rade na tome. Ova djeca su promjena koju svi želimo vidjeti u BiH", zaključio je Zec.

Više informacija o ovoj talentovanoj djeci i njihovom entuzijastičnom profesoru potražite na zvaničnoj Facebook stranici Orkestar harmonika JU muzička škola "Savo Balaban" Prijedor.