{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Tako je govorio Krleža: O Bosni, bosanskom jeziku, muslimanima, stećcima, bogumilima...

5.6.2014. u 10:22
1.101
172
Tako je govorio Krleža: O Bosni, bosanskom jeziku, muslimanima, stećcima, bogumilima...
1.101
Tako je govorio Krleža: O Bosni, bosanskom jeziku, muslimanima, stećcima, bogumilima...
Miroslav Krleža: Neka oprosti gospođa Europa Foto: Nacional.hr
Narednog mjeseca će se navršiti 121 godina od rođenja velikog hrvatskog književnog velikana i zasigurno jednog od najvećih umova Evrope, Miroslava Krleže, koji imao neobično veliko poštovanje i simpatije prema bosanskom čovjeku.
Za razliku od njega, nebrojeno je mnogo onih koji su u svojim djelima poslovično nastojali ignorirati ili osporavati sve što je vezano za Bosnu, njene narode i građane, kao i njen duh. A Krleža je upravo Bosni posvetio neke od svojih najljepših rečenica i misli, poruka koje se pamte generacijama.

U tekstu "Bogumilski mramorovi" Krleža piše kako "nema nijedne ljudske pojave koja bi na ovim spomenicima klećala sklopljenih ruku u molitvi pred smrću i nema nijedne u proskinezi pred veličanstvom bizantijskih ili rimskih bogova i božanskih namjesnika".

Krleža 1954. godine konstatira kako nam je ovakva vrsta estetske autokratije ostavila tumbane obeliske sa slijepim arkadama, tajanstvene grobove u sintetičkom obliku između bosanskog krova i nordijske posmrtne kuće, nepreglednu gomilu stalaktita i paralelopipeda, isprepletenih u besperspektivnoj fantastičnosti i u vertikalima čudesnih bareljefa".

Šta je stećak?



Kroz "Tekstove o stećku" uputio je znakovitu poruku Evropi:

"Neka oprosti gospođa Europa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Europa, samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči i moli. Na kom je prikazan kao sužanj".

Ali, Krleža se u svojim tekstovima bavio i usudom ovdašnjeg čovjeka da služi velikim silama, njihovim uvjerenjem da glave vrijedi gubiti za navodne velike ideale, a zapravo su najčešće bili žrtve interesa različitih sila kroz povijest, da li onih sa Zapada ili onih s Istoka. Bavio se i proklestvom našeg čovjeka koji je bio spreman da, braneći "velike interese", ubijaju i svoju braću na ovim prostorima.

Često se u svojim tekstovima bavio i bogumilima.

"Bogumili nijesu bili anarhoidna sekta već državno organizirana laička pastva, koja je u međunarodnim omjerima između Lombardije i Albigenza igrala ulogu vrhovnog arbitra. Inkvizitori stoljećima optužuju ove heretike zbog seksualnih ekscesa, promiskuiteta i incesta... Bogumilstvo će ostati magistralom naše medijevalne prošlosti, jer tek njegovim slomom svršit će na našem području sa Srednjim vijekom samostalan život narodne supstance. Od Jajca do Udbine, od pada Beograda do Mohača počinje za nas fatalna atomizacija, koja će svršiti sa palanačkim, provincijalnim mentalitetom malih gradova na turskoj granici u XVIII stoljeću. Svijest o velikim razdobljima prošlosti nestat će u sveopćoj slabosti pamćenja".

Govoreći o bosanskom jeziku u čuvenim razgovorima s Enesom Čengćem, Krleža navodi:

"Andrićev je jezik izvanredan, kao što je za mene najljepši naš jezik – jezik bosanskohercegovačkih Muslimana. Uzmite na primjer Skendera Kulenovića, te Derviša Sušića, Mešu Selimovića, pa Aliju Isakovića ili Nametka ili ako hoćete i one Muslimane koji se javljaju ranije, još osamdesetih godina. Može misliti o tome tko što hoće, ali ako se tome jeziku doda još i talent, onda je to literatura srca", prenio je nedavno časopis za kulturu i društvena pitanja Behar iz Zagreba, a priredio mostarski književnik Ibrahim Kajan.

Kritizirao je zanemarivanje bosanskog jezika u ondašnjim jugoslavenskim okolnostima:

"Čitam u 'Politici' intervju s drom Milanom Šipkom o bosansko-hercegovačkom jezičnom izrazu. Decenijama taj faktori Muslimani, njihova literatura i uopće pisana riječ, nisu uzimani u obzir. Vatroslav Jagić je o bosansko-hercegovačkom pisao baš kao o posebnom izrazu, govoreći i onda o Muslimanima kao faktoru koji se služi tim jezikom, pa je javno proglašen austrijskim špijunom".

Govoreći o današnjem muzeju Mimara, ranije Muzeju revolucije u Zagrebu, objektu u kojem je '40-tih godina prošlog stoljeća bila zagrebačka džamija, on je istakao:

"Vidite ovu zgradu? Savršeno je glupo postavljena, zatvorila je vidike prema starom gradu. Arhitektonski ju je riješio Meštrović u spomen kralju Petru I. Oslobodiocu. Naime, Zagreb mu je morao podići neki spomenik pa su se dogovorili da to bude spomen-galerija. Za vrijeme rata adaptirali su je u džamiju i sagradili tri minareta. Nije ih trebalo rušiti, jer su najveći dio bogomolja širom svijeta gradili moćnici, silnici, pa ako hoćete i krvnici, oni su nestali, ali su graniti ostali. No, eto, nekima je smetala. Zagrepčanima svakako nije".

Osvrćući se na djelo bh. književnika Hasna Kikića, Krleža je kazao da je on bio njegova nada.

"Otkrio sam ga kao izuzetno darovita i objavljivao njegove radove u časopisu 'Danas' i u 'Pečatu'. Umro je kao cvijet koji se još nije ni rascvao. U Beogradu smo bili zajedno onih dana kada su me s redakcijom 'Danasa' najurili. Pozvali su me u vladin presbiro. Šef biroa, Kosta Luković, saopćio mi je odluku da moram seliti iz Beograda".

O Huski i Bašeskliji



Zanimljivo zapažanje iznio je i o sarajevskom ljetopiscu, hroničaru Mula Mustafi Bašeskiji:

"Nego, čitam i dalje Bašeskijin dnevnik u Oslobođenju. Zaista pravi i veliki kroničar svog vremena, s mnogo duha i smisla. Mislim da je bio naš čovjek. Prezime vam to govori – Bašeskija (isluženi Janjičar; ratni veteran). Ali, piše na arapskom!. Tada su gotovo svi muslimani pisali na arapskom ili turskom. U svakom slučaju, izvrstan je. Ujutro, prvo što pročitam, to je Bašeskija, ako Oslobođenje dođe. Međutim, ima dana kada uopće ne stigne, pa sutradan dobijem oba broja. Kasne vlakovi, a s njima i novine stižu ili ne stižu. Da, kasne satima, a u Japanu su i sekunde već veliki propust", govorio je Krleža marta 1973. godine.

Govorio je i o legendarnom krajiškom komandantu Huski Mikljoviću.

Krleža je 1970. sa Skenderom Kulenovićem i Brankom Ćopićem, bilježi Enes Čengić, vodio je razgovor o ratu i o poznatom ratniku Huski Miljkoviću.

Huska Miljković (1905. – 1944.), predratni član KPJ i član Okružnog komiteta KPJ za Karlovac, jedan od organizatora ustanka na Kordunu 1942. Komandant je mjesta Velika Kladuša i prvi sekretar Sreskog komiteta za Cazin. Godine 1943. napušta partizane i s nekolicinom pristaša organizira svoju vojsku (hushirovci) koja djeluje na principu tzv. Muslimanske milicije, kontaktirajući u različitim vidovima i s neprijateljskim formacijama na području Cazinske krajine, da bi početkom 1944. godine prišao s vojskom od oko četiri hiljade boraca partizanima i ubrzo poginuo od neprijateljske ruke kao partizanski pukovnik, pisao je Čengić.

"Piši roman o Huski", obratio se Krleža Skenderu.
"Ako ne napišeš, ne znam tko će, jer jedino Ti možeš napisati, to je Tvoj milje".

Osvrnuo se i na stanje bosanskih muslimana između dva svjetska rata.

"Uzmimo na primjer Muslimane u Bosni i njihov moralno-psihološki profil devet stotina i četrdeset prve godine i njihov moralno-psihološki profil pedeset godina unazad i njihov psihološko-moralni i materijalni profil od 1918. do 1941. Kroz kakvu jezu, kroz kakvu paklenu prašumu prolazi ta muslimanska svijest i gdje taj Musliman 1941. ima da sebe nađe? Na kojoj strani? Od čega da se spasi on, kome da se otme? Što je on? Što je on u Austriji do 1918.? Što je u Kraljevini Jugoslaviji do 1941.? I jasno je da je taj Musliman poslije svega što je preživio i pretrpio mogao 1941. da kaže: ‘Hvala ti, Bože, da se Švabo vratio.’ Oslobađa ga prividno iz teške situacije, daje mu neke kolajne i fes na glavu, pušku u ruku i daje mu slobodu da puca… A hajde ti budi mudar i snađi se! Pitam se, bogati, što je mogao znati taj Musliman u Bosni 1941.? Hajde, burazeru, znaj! Tamo Draža, ovdje Švabo, a mi ti nudimo sve i onda si i vlast, čim imaš pušku ti si vlast, to je psihologija mase. I tko je političar, mora računati sa sviješću masa, inače ne može razumjeti situaciju kakav je!".

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: