{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Sjećanje na velikog pisca: Kako je Branko Ćopić nasmijavao prepune dvorane

26.3.2014. u 14:03
473
52
Sjećanje na velikog pisca: Kako je Branko Ćopić nasmijavao prepune dvorane
473
Sjećanje na velikog pisca: Kako je Branko Ćopić nasmijavao prepune dvorane
Branko Ćopić
Na današnji dan, prije 30 godina, preminuo je Branko Ćopić, veliki bosanskohercegovački pisac.
Iako po prirodi vedar i nasmijan, kako ga i danas pamte brojne njegove kolege i prijatelji, Ćopić je tužno i tragično okončao svoj život, bacivši se sa Savskog mosta u Beogradu.

Bosanskohercegovački književnik Irfan Horozović pamti Ćopića kao velikog čovjeka, te napominje da mu je i danas „izuzetno drag pisac“.

"Imao sam sreću da sam ga upoznao i više puta se družio s njim. Sjećanje na njega mi je uvijek nekako prijatno“, kaže Horozović u razgovoru za Klix.ba.

Napominje da su se generacije čitatelja od mladosti vezivale sa Ćopićevom Baštom sljezove boje, što je neponovljiva knjiga na ovim prostorima, te lektira u osnovnim školama.

"Jedan dio njegove literature smatram dragocjenim za književnost čitavog regiona. Uvijek je pisao svojim jezikom, iz Krajine“, ističe Horozović.

Posebno se sjeća brojnih književnih večeri na kojima je Ćopić nasmijavao sve prisutne, ne samo svojim pošalicama, već i gestikulacijama.

"Jedne prilike je govorio skoro 40 minuta i onda je, kako bi dočarao kako se njemu osladilo govoriti i kako bi sad trebao prestati, jednako gestikulirajući rukama, rekao: 'Medvjeda su namamili da se popne na krušku, a poslije su ga morali povući za rep da bi ga skinuli'. Onda je slikovito pričao i o nekom dječaku koji ga je tokom jednog skupa, kada je predugo govorio, gađao kamenom dok je bio na pozornici“, prisjeća se Horozović.

Tokom jedne od književnih večeri Ćopić je ispričao i kako su mu njegovi prijatelji spremili "zamku“, a vezano za njegovu poemu Mala moja iz Bosanske Krupe.

"On je dosta vremena provodio u Beogradu, ali kada je jedne prilike posjetio Bosansku Krupu, njegovi prijatelji su prvo našli neku staru alkoholičarku u gradu, a onda su ga odveli njoj. Ona je bila baš stara i sva oronula. Kada su stigli, pitali su Ćopića: 'Branko, je li ovo tvoja mala iz Bosanske Krupe'. On se nije libio da to sam ispriča i svi u dvorani su se smijali tome“, kaže Horozović.

Branko Ćopić je rođen 1. januara 1915. godine u selu Hašani kod Bosanske Krupe. Osnovnu školu završava u rodnom mjestu, nižu gimnaziju u Bihaću, a učiteljsku školu pohađa u Banjoj Luci i Sarajevu, te je završava u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu diplomira 1940. godine, pedagoško-filozofsku grupu.

Iza njega su ostala mnoga djela, a među najpoznatijim su "Major Bauk", "Prolom", "Doživljaji Nikoletine Bursaća", "Bosonogo djetinjstvo", "Gluvi barut", "Orlovi rano lete", "Ne tuguj bronzana stražo", "Magareće godine", "Osma ofanziva", "Bašta sljezove boje" i brojne druge.

Najviše svojih djela napisao je za djecu, a njegov opus može se pronaći na više od 30 svjetskih jezika.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: