{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Sjećanje na Tina Ujevića

F
4.11.2007. u 15:01
0
0
Sjećanje na Tina Ujevića
0
Sjećanje na Tina Ujevića
Povodom jubileja 70. godišnjice boravaka i života u Sarajevu velikog pisca i boema Agustina Tina Ujevića ENIKDU - Edukativni centar organizirao je manifestaciju "Sedam godina sa (1930.- 1937.) i 70 godina bez Tina Ujevića u Sarajevu (1937.-2007.).
Danas, na godišnjicu odlaska Tina Ujevića iz Sarajeva, tako je upriličen okrugli sto posvećen Tinovim sarajevskim godinama, promocija publikacije "BašTINa Ujević", te otkrivanje prigodne ploče na zgradi u kojoj je Ujević živio.

Kad je riječ o okruglom stolu koji je bio više nego skromno posjećen, i u okviru kojeg je postojao tek jedan zvanični govornik Edin Kikavica koji je govorio o Ujevićevom eseju "Dva glavna bogumila", posvećenom Lavu Nikolajeviću Tolstoju i Mahatmi Gandiju, dok su se ostali govornici javljali po prozivci ili isprovocirani već rečenim.

Poredeći vrijeme u kojem je Tin Ujević živio i radio,a koje nije zasigurno bilo lako, i vrijeme današnje, većina govornika se složila da je danas gore. Treba samo podcrtati činjenicu da je u Ujevićevo vrijeme života u Sarajevu, on i ostali pisci imao mogućnost da piše, tj. da se oglasi u 19. novina, časopisa... Danas je taj broj znatno reduciran.

Kako je rekao predsjednik Društva pisaca Gradimir Gojer u Tinovo vrijeme slobode su bile veće. danas su sveprisutne autocenzure koje ugrožavaju slobode.

Publikacija "BašTINa Ujević" sadrži poeziju, eseje, putopise, autobigrafske spise, komentare, pisma Tina Ujevića.

Tin Ujević rođen je u Vrgorcu, 5. jula 1891. - a umro je u Zagrebu 2. novembra 1955.

Rođen kao Augustin Ujević, školuje se prvo u Imotskome i Makarskoj, a potom u splitskoj klasičnoj gimnaziji. Ondje se priprema za svećeničko zvanje, ali skida habit 1907. i odlazi iz sjemeništa. Drugujući s A. G. Matošem u Zagrebu kao student klasične i hrvatske filologije i filozofije započinje svoj književni rad.

U književnosti se javio 1909. sonetom "Za novim vidicima" u časopisu Mlada Hrvatska.

Za njegov je pjesnički put, ali i za njegova politička opredjeljenja, presudan boravak u Parizu od 1913.-1919. godine. Nakon Matoševe smrti objavljuje ogled o njemu u Suvremeniku, a iste, 1914. godine, objavljen je i glasoviti zbornik Hrvatska mlada lirika u kojem je tiskano deset Ujevićevih soneta. Tu ranu fazu njegova pjesništva obilježavaju matoševske teme, stil i oblik stihova.

Nakon Pariza, Ujević je živio u mnogim gradovima (Beograd, Split, Zagreb, Sarajevo), neprestano lutajući i boemski tražeći mjesto pod suncem. Poliglot i erudit, prevodio je s više jezika, a osim poezije pisao je eseje, feljtone, prozne zapise i studije o domaćim i stranim autorima. Prozni su mu tekstovi skupljeni u dvjema zbirkama - Skalpel kaosa, 1938. i Ljudi za vratima gostionice, 1938.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: