Centralna proslava obilježavanja 15. obljetnice SARTR-a bit će održana početkom oktobra uz otvaranje rekonstruirane zgrade CDA, koja je konačno dodijeljena SARTR-u na trajno korištenje.
Tim povodom, jedan od osnivača SARTR-a i njegov dugogodišnji direktor Safet Plakalo podsjeća kako je ovaj teatar nastao kada je počela opsada Sarajeva, polovinom aprila 1992. godine. Njegovo osnivanje potaknuo je Dubravko Bibanović Biban i nekoliko bh. glumaca - Zoran Bečić, Miodrag Trifunov, Jasna Diklić, Senad Bašić, Nebojša Veljović, Irena Mulamuhić, Alija Aljović i Branko Ličen, scenograf i kostimograf Slobodan Bobo Perišić te Safet Plakalo.
Prva i temeljna predstava SARTR-a bila je "Sklonište". Cilj je bio teatrom se boriti protiv bezumlja i smrti.
Odlukom ratnog Predsjedništva Skupštine grada, SARTR je 12. januara 1993. osnovan kao javna ustanova od posebnog interesa za odbranu Sarajeva. Teatar je u ratu producirao tri predstave - osim "Skloništa" koje je do ljeta 1994. diljem Sarajeva odigrano 97 puta, tu su i predstave "Ljubavi Georgea Washingtona" M. Gavrana u režiji Dubravka Bibanovića i "Kako Musa dere jarca" Zlatka Topčića u režiji Gradimira Gojera.
Zahvaljujući Vladi Kraljevine Norveške krajem ljeta 1994. i izdavačkoj kući Editione "E" iz Triestea s proljeća 1995. godine sa "Skloništem" su realizirane dvije ratne evropske turneje uz 27 nastupa u Norveškoj, Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji, Engleskoj, Italiji i Švicarskoj.
Već u prvoj poratnoj sezoni SARTR je producirao dvije važne predstave - "Memoari Mine Hauzen", svojevrsni nastavak "Skloništa" koji je prema tekstu Safeta Plakala režirao Zoran Bečić, te "Odkamen" koju je prema poeziji Maka Dizdara i sopstvenoj adaptaciji režirala Dubravka Zrnčić-Kulenović. Obje predstave izvedene su više puta u Poljskoj i Njemačkoj, a kruna uspjeha bila je turneja diljem Švedske, aprila 1997.
Kanton Sarajevo 24. jula 1997. preuzima ulogu osnivača SARTR-a, što omogućuje formiranje vlastitog glumačkog ansambla.
Slijedi niz predstava - "Ay, Carmela", "Caroline Neuber", "Sve o ženama", "Čežnja i smrt Sylviae Plath", "Doktor šuster", "Katarina Kosača", "Phoenix je sagorio uzalud" te mnoge druge.
Govoreći o brizi kantonalnih vlasti za kulturu općenito, Plakalo ocjenjuje kako je posljednje četiri godine za kulturu i teatar uopće mnogo učinio donedavni kantonalni ministar kulture i sporta Ivica Šarić.
"Srećom, i aktualni je ministar Emir Hadžihafizbegović čovjek iz same stvaralačke srži teatra i taj će se kontinuitet pozornosti, siguran sam, nastaviti", ustvrdio je Plakalo.
