{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Radije smrt nego prilagodba: Narod koji želi da njegov jezik umre s njim

3.11.2014. u 21:59
39
36
Radije smrt nego prilagodba: Narod koji želi da njegov jezik umre s njim
39
Radije smrt nego prilagodba: Narod koji želi da njegov jezik umre s njim
Nerijetko čujemo o pokušajima očuvanja jezika koji nestaje, ali u jednom selu u Californiji Indijanci žele da njihov jezik umre sa njima.
Na tri sata vožnje od Silikonske doline dolazi se do željezničke pruge. Zahrđale šine krivudaju pored rijeke, kroz planine i nestaju u tunelima kako bi putnike dovele dublje u srce sjeveroistočne Californije. To je put za Taylorsville, mjesto u dolini Genessee.

U ovom selu sa 140 stanovnika radi jedna prodavnica i jedan frizerski salon. Prodavačica Trina pokazuje na staru mehaničku kasu sa mesinganom dugmadi korištenoj više od jednog stoljeća.

"Ovo je vjerovatno jedan od prvih primjerak tehnologije koji je donesen iz grada u planine", kaže ona. Njeni preci su bili braća koja su živjela na velškoj farmi kada je 1850. godine John Davies putovao na zapadnu obalu Amerike u potrazi za zlatom. Kao i mnogi rudari u toku zlatne groznice, i on je putovao u Californiju vozom, a zaustavio se u dolini Genessee gdje je oženio Mary Yatkin, Indijanku iz plemena Maidu.

Još samo pet osoba govori ovim jezikom



"U tom periodu nije bilo nijedne žene iz Evrope, a mnogi Maidu muškarci su stradali od ruke ranih doseljenika", priča Trina za BBC. Ističe da je, kad je u pitanju jezik, ovdje ostalo samo pet osoba koji govore jezik plemena Maidu, a svi su stari između 87 i 93 godine.

Na pitanje da li ih je neko pokušao snimiti, te riječi fonetski zapisati, odgovara sa bolom u riječima: "To baš i nije tako jednostavno".

Trina kaže da je jedino njen brat, koji je preminuo prošle godine, bio uključen u zaštitu jezika ovog plemena.

"Brinulo ga je da naredne generacije neće imati tu povezanost. Podučavao je Maidu jezik, ali mnogi kojima ga je predavao nisu imali pretke starosjedioce niti bilo kakvo iskustvo s njima. Razgovarali bi, ali mi nismo mogli prepoznati njihov izgovor", prisjeća se Trina. "Oni koji znaju jezik ne žele se njime služiti. Povezuju ga sa teškim vremenima. Ne žele to sjećanje raspirivati".

Bolna historija



Tokom stoljeća različite vlade su pokušale s različitim pristupima autohtonim narodima širom Sjeverne Amerike. Od početka 16. stoljeća prvi kolonizatori su nudili nagrade za skalp Indijanaca. Godine 1852. kalifornijskim vlastima prijavljeno je da je da je "lovcima na skalpove" plaćeno više od milion dolara.

Od 1860. osnovane su škole sa pokušajem ohrabrivanja asimilacije Indijanaca. Hiljade djece iz njihovih plemena prisiljeno je da idu u te škole, da govore engleskim jezikom i prihvate evropska imena. Tako ih se pokušalo prisiliti da zaborave svoje naslijeđe.

Neke od tih škola radile su sve do sredine 20. stoljeća. Godine 1956. Indijanci su preseljavani iz svojih rezervata u gradove u okviru programa koji im je obećao finansijsku sigurnost, ali su mnogi završili kao siromasi. S obzirom na svu ovu historiju, povjerenje Indijanaca u vlast je izuzetno nisko i nema sumnje da se i pleme Maidu boji.

Filozofija plemena Maidu



"Maidu narod drugačije razmišlja. Vjerujemo da se bogatstvo stiče kroz znanje. Znanje daje snagu i vaša je odgovornost da ga pametno koristite u životu. Ako to znanje prenesete, vi ste odgovorni za ishod. Ako neko to znanje zloupotrebljava, ako ga koristi da drugome naudi, odgovorni ste vi kao osoba koja je prenijela znanje na njega", objašnjava ona.

Jezik je moćna sila, moćnija od samih riječi, on odražava način razmišljanja, stavove i prioritete zajednice. Pleme Maidu i druge grupe koje se bore da zadrže svoj identitet oprezno dijele ključ za to. Jezička barijera je jedna od rijetkih fronti odbrane koju oni i dalje mogu iskoristiti protiv najezde vanjskog svijeta. Šta će se dogoditi ako ga puste u svoj svijet.

Čak i u Califoniji, gdje je počela informativna revolucija, neke zajednice će radije pustiti da vrijeme učini svoje nego podijeliti svoju kulturu sa svijetom kojem ne vjeruju. Neki kritičari to vide kao gest zajednice koja bi radije umrla nego se prilagodila, dok drugi kažu da je to plemeniti čin društvene odgovornosti grupe koja se štiti od nepoznatih posljedica svojih postupaka.

Dok regionalne granice postaju zamućene, a znanje se dijeli širom svijeta postavlja se pitanje da li time stičemo mudrost ili samo gomilamo činjenice? U vrijeme masovnih informacija izbor plemena Maidu pokazuje da bez povjerenja i angažmana vrijedna znanja i razumijevanje mogu biti izgubljeni zauvijek.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: