Kultura
0

Promovirana fotomonografija "Stećci -bosansko i humsko mramorje"

FENA
Nova knjiga povjesničara Dubravka Lovrenovića “Stećci- bosansko i humsko mramorje", koja je nedavno izišla iz štambe u IK Rabic, pojavila se baš u vrijeme kada bi institucije iz BiH, Hrvatske, Crne Gore i Srbije trebale zajednički kandidirati ove vrijedne spomenike kulture na Listu UNESCO-a.

Kako je rečeno na promociji u četvrtak ova fotomonografija je i svojevrstan apel da se ovo nacionalno blago spasi od propadanja.

Na promociji su sudjelovali prof. dr. Ivana Prijatelj -Pavičić, Filozofski fakultet u Splitu; prof. dr. Ljiljana Ševo, Akademija umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci, mr. Lidija Fekeža-Martinović i mr. Mirsad Sijarić, Zemaljski muzej BiH, književnik Željko Ivanković i autor.

Ivana Prijatelj-Pavičić ističe da u ovoj monografiji umjesto ideološki/politički motiviranih interpretacija (koje zanima jesu li stećci grobovi pripadnika Crkve bosanske, pravoslavni ili katolički, srpski ili hrvatski), Lovrenović se zalaže za transetničku i interkonfesionalnu interpretaciju stećaka.

"Umjesto 'magle nacionalne romantike', Lovrenović nudi statistiku, umjesto paušalnih ocjena i pjesničkih opisa motivike, kompleksnu matematičko-statističku obradu podataka. Tek u takvom ključu interkulturalna i interkonfesionalna dimenzija stećaka postaje znatno jasnija" rekla je Prijatelj-Pavičić.

Lovrenović kako navodi Prijatelj-Pavičić statističkom analizom i obradom podataka donosi i zapažanja o stanovništvu na ovom području.

Na području Bosne i Huma nekad je bilo i više od 100.000 stećaka, danas ih je oko 70.000, a od toga oko 60.00 na području BiH.

Ona je istakla da su se stećci uništavali i uništavaju, da jednostavno nestaju te da je Lovrenovićeva knjiga veliki apel da se stećci upišu u Listu svjetske baštine UNESCO-a.

Ljiljana Ševo je ukazala na sam naslov knjige "Stećci- bosansko i humsko mramorje", s naglaskom na mramorje.

Kako Ševo ističe lokalno stanovništvo je stećke rijetko zvalo ovim nazivom (stećak- kamen koji stoji) u upotrebi su više bili termini poput svatovsko groblje (greblje), grčko groblje, kamenovi, mramorovi - mramorje.

Iako stećci nisu pravljeni od mermera za stanovništvo oni su bili simbol neprolaznosti, nečeg vječnog, sjajnog. Kako je istakla Ševo to prihvatanje stećaka kao i epitafi na stećcima su na naki način simbol vječnosti- knjiga vječnog života.

Na kraju obraćanja Ljiljana Ševo je uputila apel istaknuvši da knjige o stećcima koliko god dobre bile ne bi smjele da ostanu jedino svjedočanstvo o stećcima.

Lidija Fekeža i Mirsad Sijarić uz priznanje autoru osvrnuli su se i na značaj arheološkog istraživanja kada je riječ i o fenomenu stećaka.

Dubravko Lovrenović je na kraju promocije rekao da nije ni slutio da bavljenje smrću, mrtvima može biti tako životno.

"Za mene stećci više govore o životu i našoj povezanosti s mrtvima u najboljem smislu te riječi", rekao je Lovrenović.

Naglasio je da stećci propadaju pred našim očima te da se pod hitno treba osnovati institut za proučavanje i zaštitu stećaka, koji bi nosio ime Šefika Bešlagića. Bešlagiću je i posvećena ova knjiga.

Rad na knjizi trajao je tri godine, a za realizaciju je bio potreban čitav tim. Tako su fotografije djelo Drage Resnera, a dizajn Branka Bačanovića.

Promociju su upotpunili i Gudački kvartet Sarajevo pod vodstvom Dževada Šabanagića, glumac Vlado Jokanović, koji je govorio stihove Maka Dizdara i Ansambl narodnih igara i pjesama BiH "Bosansko kolo".