"Razdjelnicu Ivankovićeva pjesništva, kako s pravom opaža Kazaz, zasigurno predstavlja rat. Stilski oslobođene svega suvišnog, pjesme prijeratnih zbirki Nešto od onoga što jest (1978.), Utrka puževa (1982.) i Vrijeme bez glagola (1986.), čineći prvu fazu Ivankovićeva pjesništva, objavljuju nam refleksivnog pjesnika pogleda usmjerenog prije svega na tajnu vlastitog bića prožetog suprotnostima. Za razliku od njih, stilski bogate i raspjevane pjesme poslijeratnih zbirki, čineći drugu fazu Ivankovićeva pjesništva, Traženje zavičaja (1997.) i Raskoš, hladna mjesečina (2002.) objavljuju nam refleksivnog lirika kojeg užas i besmisao rata, iza kog su ostale urušene mnoge od naših životnih sigurnosti, nagone ne samo na pjesnički protest protiv neljudskog zla, bez obzira kojom krinkom bilo uljepšano, nego i na pjesničku potragu za smislom kraj svih provala besmisla u ljudsku povijest koja pjesnika na koncu, preko sumnje i rasprave čak i s Bogom, vodi do zemaljskog zavičaja od čijeg smo praha načinjeni, vjerojatno u slutnji da bi se upravo onamo trebali vraćati i priginjati do svojih korijena svaki put kad zaboravimo kako da budemo ljudi.
Početak takvog obrata u Ivankovićevu pjesništvu predstavlja zbirka pjesama Urušavanje slika (1990.).
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
Esma Numanović predstavila album prvijenac: "Blista" je prava muzička poslastica
