"Životna uloga" priča je o sarajevskom glumcu Nerminu Tuliću i njegovoj porodici. Priča je o tome kako nas život nekada na jako surov način uči pravim vrijednostima.
Film počinje tako što se s Nerminom Nekom Tulićem gledalac susreće 1991. godine kada tumači ulogu Mula Mustafe Bašeskije u predstavi "Bašeskija: San o Sarajevu".
Nermin Tulić u maju 1992. teško je nastradao pogođen granatom. Tad je ostao bez donjih ekstremiteta.
Film na kojem je Nađa Mehmedbašić radila dvije godine prati sudbinu sarajevskog glumca koji će se u augustu 1993.vratiti na scenu i to upravo predstavom "Bašeskija: san o Sarajevu".
Nakon te predstave slijede i druge predstave i sve odgovornije uloge, ali ova zauzima posebno mjesto jer to je predstava koja vraća nadu, koja će glumca vratiti životu.
- Kažu da svaki glumac zna koja daska u pozorištu škripi. I preskoči je. I ja je preskočim nekako s kolicima, kaže, između ostalog, Tulić ističući da ga je spasila upravo čarolija pozorišta.
Film je i dokumentovana ljubavna priča o Nerminu i njegovoj supruzi Maji. O tri kćerke od kojih je jedna rođena neposredno pred rat, druge dvije u ratu. O želji da se prebrode teške situacije. O ljudskoj solidarnosti, o snazi prijateljstava koja nastaju u najtežim situacijama.
Nakon svega Nermin Tulić ustvrdit će da je on sretan čovjek. Radi posao koji voli i oko sebe ima ljude koji ga vole kao i on njih. I kao što kaže Tulić, sanja svoj san o Sarajevu.
Ovaj film kao da suptilno poručuje - možeš ostati i bez dijela svog tijela, ali uvijek postoji nada ako ti ostane duša.
I nije ovo film samo o Nerminu Tuliću i njegovoj porodici, prijateljima. Ovo je film o borbi za dostojanstvo čovjeka u vremenima kada svi igramo neke svoje "životne uloge".
I da Mula Mustafa Bašeskija živi u našem vremenu da je savremenik Nermina Tulića zapisao bi da je nekad jedan glumac odlučio pobijediti sudbinu.
Nađa Mehmedbašić uspjela je ispričati priču. Sudbinsku, stvarnu. Bez suvišnih dijelova, bez patetike, kojoj pečat daje i odlična montaža Ekrema Mulahasanovića.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
