Preminula Alice Munro, dobitnica Nobelove nagrade za književnost i majstorica kratkih savremenih priča
Vijest je CNN-u "s velikom tugom" potvrdila portparolka njenog izdavača Penguin Random House.
Rođena 1931. u Winghamu (Ontario), Munro je odrasla u, kako je opisala u intervjuu za "The Paris Review" 1994., "propadajućem preduzeću farme lisica i kuna, odmah iza najuglednijeg dijela grada".
Usred porodičnih borbi, Munro je kao dijete pronašla spas u čitanju. Njen rani entuzijazam za renomirane pisce kao što su Emily Bronte, Charles Dickens i Lucy Maud Montgomery, između ostalih, odražavao je uvažavanje književnosti, koji je bio iznad njenih godina.
"Knjige mi se čine kao da su magija, a ja sam željela da budem dio magije", ispričala je za The Guardian o svojim navikama čitanja iz djetinjstva.
Vremenom je uspjela prevladati umjetničku blokadu, koju je imala u dvadesetim godinama, ali majčinstvo ju je dovelo do majstorstva u pisanju kratkih priča kada se uzme u obzir koliko su porodični odnosi oblikovali njene radove.
Ona je 1968. godine objavljivanjem debitantske zbirke kratkih priča, "Ples sretnih nijansi" već postigla veliki uspjeh. Zbirka od 15 njenih najranijih priča dobila je priznanje kritičara i iste godine osvojila prestižnu kanadsku guvernerovu nagradu za fikciju.
Tokom svoje spisateljske karijere, Munro je objavila 14 zbirki kratkih priča i bila je redovni saradnik u književnim časopisima kao što su “The New Yorker” i “Tamarack Review”. U nekoliko svojih kasnijih zbirki, kao što su “The Moons of Jupiter” i “The Progress of Love”. Nekoliko njenih kratkih priča je adaptirano za film, uključujući Oskarom nagrađen kratki film iz 1983. godine "Dječaci i djevojčice".
Godine 2013. Munro je izabrana za Nobelovu dobitnicu za književnost za svoj rad u trajanju od sedam decenija. Nobelov komitet opisao je Munro kao "majstora savremene kratke priče", čije pisanje je obuhvatilo "osjećaj da ste samo ljudsko biće".
Švicarci koriste "most na točkovima" kako bi omogućili saobraćaj iznad mjesta sanacije puta
