Kultura
49

Povodom Svjetskog dana teatra u NPS predstava "Hamlet u selu Mrduša Donja"

Klix.ba
Više od pedeset godina, tačnije od 1961. godine, na inicijativu Međunarodnog pozorišnog instituta, širom svijeta na različite načine, obilježava se Svjetski dan teatra.

U povodu Svjetskog dana teatra, večeras u 19:30 sati, na daskama Narodnog pozorišta Sarajevo bit će izvedena predstava "Hamlet u selu Mrduša Donja" ili "Hamlet zna što narod ne zna", u adaptaciji i režiji Sulejmana Kupusovića.

U predstavi učestvuju: Josip Pejaković prvak Drame Narodnog pozorišta Sarajevo, Mirvad Kurić, Aldin Omerović, Milan Pavlović, Slaven Vidak, Nermin Mahmutović, Merima Lepić, Riad Ljutović, Amina Begović, Mirsad Tuka, Sanela Krsmanović.

Poruka na Svjetski dan teatra (Krzysztof Warlikowski, Poljska)

"Pozorišne majstore najlakše je pronaći daleko od pozorišta.To su obično oni koje teatar ne zanima kao mehanizam reproduciranja klišeja i konvencija. Upravo oni pronalaze pulsirajuće izvore i žive riječne tokove, koji uglavnom zaobilaze pozorišne dvorane i neizmjerno velike grupe ljudi koji se u njima gomilaju, uporno pokušavajući podražavatii nekakve svjetove. Imitiramo, umjesto da stvaramo vlastite, koncentrirane svjetove, u živom dijalogu s publikom, svjetove natopljene afektima, koji teku sakriveni, a koje upravo pozorište umije majstorski razotkriti.

Takve predvodnike najčešće pronalazim u prozi. Ovih dana stalno i svakodnevno razmišljam o piscima, koji su prije gotovo sto godina proročki, no ipak s nekim oprezom opisivali sumrak evropskih bogova, koji je našu civilizaciju utopio u mrak. U tom se istom mraku i danas nalazimo. Mislim tu na Franza Kafku, Thomasa Manna i Marcela Prousta. A u tu bih grupu proroka dodao još i Johna Maxwella Coetzeea.Njihovo zajedničko osjećanje neizbježnog kraja svijeta, ne planete, nego modela međuljudskih odnosa, poredaka i pobuna, danas nas neumoljivo i zajedljivo prati.

Nas koji živimo nakon kraja svijeta, suočeni sa zločinima i sukobima, koji neprestano potapaju nove gradove brže no što nas sveprisutni mediji o tome uspiju izvijestiti. Ti požari, uostalom brzo dosade i nepovratno nestaju iz novinskih izvještaja, a mi se osjećamo besopomoćni, užasnuti i opkoljeni. Ne umijemo više graditi kule, a zidove koje uporno podižemo, više nas ni pred čim ne brane, naprotiv, i sami traže zaštitu i brigu, koja ždere ogromne količne naše životne energije. I više nemamo snage da pokušamo otkriti ono što je iza vrata, iza zida. A upravo radi toga treba postojati pozorište i upravo u tome treba tražiti svoju snagu. Usmjeriti svoj pogled tamo gdje je zabranjeno gledati.

'Predaja pokušava objasniti ono neobjašnjivo. A budući da proizilazi iz najdublje istine, svoj kraj mora tražiti u neobjašnjivom'– riječi koje je Kafka uzdigao do metamorfoze predanja o Prometeju snažno se odnose na to kakvo pozorište treba da bude i takvom pozorištu, koje treba da ima početak u dubini istine i da pronalazi kraj u svim njegovim djelatnicima, onima na sceni i onima u publici, čestitam svim srcem".