Nermin Hamzagić
3

Ostvarenje sna kalesijskih 'Sanjara'

Razgovarao: <a href="mailto:[email protected]">Asim Bešlija</a>
Režiser Nermin Hamzagić
Režiser Nermin Hamzagić
Iz produkcije EastWest Centra u Sarajevu po pravili izlaze dobre stvari. Na vidiku je još jedna. Ovaj put radi se o dokumentarnom filmu ‘Sanjari’ režisera Nermina Hamzagića, koji kroz film priča priču dvojice provincijskih dječaka koje je premlatio načelnikov sin jer su javno, kroz pjesmu, prozvali njegovog babu. Ovo je zemlja u kojoj se zbog pjesme mogu dobiti batine. ‘Zastrašujuće’, kaže reditelj Hamzagić u intervjuu za Sarajevo-x.com.

U produkciji EastWest Centra Sarajevo objavljuje se, sudeći prema najavama, još jedno vrijedno djelo, ovaj put u formi dokumentarnog filma. Nastavljate se baviti zaboravljenim socijalnim miljeom i posebno pitanjima mladih u njemu. Šta Vas je konkretno inspiriralo za 'Sanjare'?

Profesor Haris Pašović mi je ispričao priču o Samir Kariću i Amiru Muminoviću, hip-hoperima iz Hajvaza, malog sela pored Kalesije, na koje je naišao listajući crne hronike dnevnih novina u procesu istraživanja za predstavu "Klasni neprijatelj“.

"AS Dreamersi“ (Amir i Samir - sanjari) napisali su angažovan tekst s namjerom da ukažu na probleme u sredini u kojoj žive. Napisali su pjesmu "Balada o jednom gradu", kritikujući stanje u gradu Kalesiji i ukazujući na neodgovornost tamošnjih institucija vlasti. Zbog toga ih je pretukao načelnikov sin.

Priča dva momka, koji iz jedne male sredine odlaze na svjetsku turneju, zapravo je vrlo ohrabrujuća. U haosu u kojem živimo, Samir i Amir su uspjeli da se izbore za svoju životnu priliku i da je iskoriste. Njihova priča je priča naše generacije. Generacije koja u sjećanjima ima rat, te koja živi u dezorijentisanom, haotičnom društvu. Njihova odlučnost i hrabrost da pronađu svoje mjesto u društvu je nešto na što bi se trebalo ugledati.

Interesantna je svakako ova priča u kojoj sin načelnika opštine Kalesija napada dvojicu mladih hip-hopera jer u svojim buntovničkim pjesmama spominju načelnika kao personifikaciju javne ličnosti odgovorne za brigu o njima. Ona zapravo i održava i bit filma – atak na ličnu slobodu pojedinca i oduzimanje prava na izražavanje. Da li je to postavljeni kontekst?

Zastrašujuća je, ali ne i iznenađujuća, pomisao da u Bosni i Hercegovini možete dobiti batine zbog teksta pjesme. Ako se to desilo njima, onda se to može desiti svima nama.

Film "Sanjari“ govori o generaciji mladih ljudi koja tek treba da se izbori za slobodu i pravo glasa. U slučaju Samira Karića i Amira Muminovića, sredina je poslala jasnu poruku svima koji imaju kritičan pogled na našu stvarnost.

Samir i Amir su imali sreću što napad na njih nije prošao nezapažen. Svakako da je tome doprinio i njihov angažman na predstavi "Klasni neprijatelj“. No, šta je sa slučajevima za koje javnost i ne sazna? Film treba da bude jedno veliko upozorenje svima onima koji misle da batinama i inim represivinim metodama mogu zataškati istinu. No, isto tako, on upozorava sve one koji sebe smatraju slobodnim da se za slobodu stalno treba boriti. Biti slobodan, u slučaju Amira i Samira, značilo je izdići se iznad sredine u kojoj žive, a istovremeno biti svjestan da se izlažu opasnosti koja ih vreba u istoj toj sredini. Imali su stav i potvrdili su da su slobodni ljudi.

Hip-hoperi iz Kalesije su već uključeni u izvedbu "Klasnog neprijatelja". Na kakav ih način gledamo u filmu?

Film "Sanjari" zamišljen je kao road movie u kojem pratimo Samira i Amira na svjetskoj turneji East West Centra sa predstavom "Klasni neprijatelj“. Zajedno sa njima upoznajemo sredine u koje dolaze, kroz njihovu prizmu doživljavamo Singapur, Edinburg, Rumuniju, Beograd, Novi sad, Suboticu, ali i Sarajevo i Srebrenicu... Svjedoci smo ostvarenja njihovih snova, naizgled vrlo običnih, ali za njih velikih. Prisustvujemo njihovom otkrivanju nepoznatog, ali i suočavanju sa predrasudama i strahom.

Kakvu poruku suštinski želite prenijeti prikazivanjem ovog filma, odnosno šta želite postići? Ipak, radi se o angažiranom djelovanju.

Filmom "Sanjari“ želio bih ohrabriti svoju generaciju da se bori za slobodu i snove. Iako živimo u sredini koja se opire promjenama i koja se suprotstavlja novom i drugačijem, priča Samira i Amira, ali i ansambla predstave "Klasnog neprijatelja“, dokazuje da je to moguće.

Kakve ambicije imaju "Sanjari", da li da dožive ono što je doživio "Klasni neprijatelj" ili prvenstveno imate u planu Bosnu i Hercegovinu i promociju u njoj, jer govori ipak o jednom problemu posebno izraženom kod nas?

Uspjeh kakav je imala predstava "Klasni neprijatelj“ je svakako nešto što je posebno i nešto čemu težim i bio bih sretan kada bi film "Sanjari“ mogao doživjeti isti takav uspjeh, no da li će se to i ostvariti, teško je reći. Prvenstveno mi je cilj da film vidi što je moguće veći broj ljudi. Film ukazuje na probleme koji nisu samo zastupljeni kod nas, te u tome vidim mogućnost da bude zanimljiv gledaocima i van Bosne i Hercegovine.

Pjesma koja je pokrenula priču

Balada o jednom gradu

Opština šuti i godinama drijema Kakav je ovo grad koji parka nema,

Polomljene klupe dok pijane grupe Ovdje strah siju, a policajci se kriju Polome ti rebra i puknu arkade Zatvorite MUP kad ništa i ne rade... Urade jednu cestu, onako pred izbore, Pa im trebaju tri godine da se malo odmore, A mi ćemo samo glasat' i bit' opet glupi Pa nek načelnik najnovijeg pasata kupi...

(autori Amir Muminović i Samir Karić)